Budiš mene svojom svetom voljom
u toj noći koju krije bijeli snijeg,
da učinim, Kriste, svoju dušu boljom,
da se opet zavijori mudrosti mi stijeg
što još jučer bijaše mi sav u crnom.
Da se Molitva mi sva iznova propne
sve do križa i do jasala pod strnom
za sve noći kada snjegovi ne kopne.
Ima ona jedna moja duša koja čeka,
u Tvom imenu se čista vazda kupa
kao na svom širokome ušću rijeka;
kao cvijet joj ljubav i u zimi pupa.
I zbog svega toga sasvim budna ustajem
jer me Sveti Duh u noći nagovara
da u povjerenju svome starom ustrajem
i da slutnji spremno odgovaram.
Samozatajno mi noćas pahuljica kapne,
ona djeva mudra poput vjerna sina,
da mi našu Molitvu prastaru šapne.
Ta je davna mučenica bila sveta Katarina.
Prekide mi snove, neke noćne more,
zaustavi me u mome padajućem luku
da se opet mojoj duši ovi glasi ore
kojima ja uvijek slavim Tvoju struku,
Tvoje slavno mudro, naoštreno slovo.
Neuka sam, ali priznajem Ti dar od Duha
koji mi od drevnoga načini znanje novo,
koji meni dade od svojega sveta kruha.
20. studenog 2018. 04:59:14
No comments:
Post a Comment
just do it