Nebo iznad Babilona

I sada je tu, predivna crta sloge,
makar je jaka sloga u zlu,
makar mi tražimo lažne boge;
sloga u dobru ipak je tu.

Nismo mi svjesno učinili to,
pružili ruke za jednakost i mir;
ruka se pruža da se izbjegne zlo,
da se spasimo kada nas obuzme vir,

kada nas prekrije nabujali vrtlog zala.
Tada zovemo pomoć ispruženih dlanova
jer nema duše koja ne bi zvala
da je izvuku iz ponora srušenih planova.

Ruka se pruža za interes vlastiti,
nikada ona za drugog ne stremi,
i mnoštvo se ruku može tako sliti
u zagrljaj jedan da se opremi

grčevitim stiskom, sigurnošću spasa.
I nađu se ruke što padaju skupa
da sjedine se strahovi istoga klasa,
da zajedno strepi velika grupa.

Nema toga što ne bismo poduzeli,
što ne bismo priznali kao svoje
kada nas obuzme život cijeli
što smo ga spiskali na pogrešne boje.

I nađu se tu jednakost i suradnja,
nađe se zajedništvo duša malih,
i prođe za tren kao loša gradnja
loših namjera i snova propalih.

Tek ponekad nekoga Bog probudi
za život vječni, za poziv na kras
da se u sebi za dobro potrudi,
da drugome daje ruku i spas;

ponekad, rijetko se duša obrati
pa nemoćno gleda u ponore zla
i lijepo moli da netko se vrati
na put gdje se nalazi istina sva.

I nema tu sloge kao vidljiva zdanja,
Grad je nebeski tajna za dušu mnogu,
makar isti je svakome zov izabranja,
isto jedinstvo u Jednome Bogu.
‎19. ‎lipnja ‎2018. 07:01:36