Sunday, June 10, 2018

Božje oduševljenje


Sad mi se nešto piše u stihu,
baš mi se pjeva, a riječi su šture;
bolje bi bilo za noć ovu tihu
da pustim joj biti otkucajima ure.

Snovi su moji kao pelin i med
pa me razbudiše molekule svježine;
stara mi bol prostrujala kao bed
i više ne sanjam, a bol mi ne gine.

Proljeće nestaje, vrućina već stiže,
sparne su zrake izdanka ljeta
i lakše je disati kad noć me ne grize,
a ova je noć posebno sveta.

Neka, neka i boli povreda tijela
pa nema se vremena patiti dušom;
nek se došulja ta zora mi vrela,
skratit ću dane  malenom lučom

što svijetli mi ovim noćima usnulim,
produžit ću noći blage i svježe.
Danju je odmor, siesta, ne žurim
i ptičice moje u hladovinu bježe.

Uskoro dolazi dan od svetosti, 
brzo će nedjelja osvanuti nova;
ljubit ću relikvije i žive kosti,
slavit ću radost Blagdana ova.

Sveti će Ante zarudjeti kao cvijet
što otvara latice svima na udivljenje.
I slavim Ga ja, i slavi Ga čitav svijet,
Boga u čovjeku i Božje oduševljenje.
‎nedjelja, ‎10. ‎lipnja ‎2018. 03:35:42

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts