Zovem vlastitu si svijest,
buđenje i uskrsnuće,
i u noći malen krijes
kao životno si porinuće.
Već je dugo kako bdijem
u obliku bestežinska sna,
s izvora pijem i na molu zrijem,
i tvoja sam, Srce Isusovo, sva.
Sluškinjica beskorisna,
nisam vrijedna tvoga dvora,
nisam blijeda, živopisna,
niti sam od blata preko mora.
Sazdao si me od od sebe sama,
Ljubavi, ti, jaka Oca svemoguća
i u zajedništvu sa svim dušama
kao da sam ti od zlata vruća.
Ne znam niti skladati ti stihove,
samo ponekad te molim
za svu braću i za sestre njihove,
a nekad još sinje more solim.
Milosrđe toplo, sjajno,
blago Prečistome srcu Mati
što te slijedi javno, tajno;
blago srcu koje tebe prati.
Čvrsto držim se za križ tvoj
da ne ostavi me radost ili sreća,
da me grije anđela svih poj,
da olakšam križ svoj ili pleća.
Ti si Bog moj, moja Hridina,
moja zaštita i sklonište.
Ti si srca mog sredina,
ti si tijela moga ognjište.
Čašu svoju lagano ispijam,
iz nje mudrost, Božji strah;
da ne bludim, da ne snivam,
da od tvoga Srca, Isuse, udišem dah.
20.06.2025. 21:33

No comments:
Post a Comment
just do it