Upad

 

Skaču note, luda trka,

jedna drugu ljube, grle

kao da je mutna strka,

poput zvijezda uvis hrle.

Odbjegla su djeca nevinosti,

putuju po planovima;

znak su tuge i radosti,

nose srca na tim dlanovima.

Ovo je digresija i nagli upad,

nigdje sada mira nema

jer se spokoj pretvara u pad

jer se opći nered ovdje sprema.

Duša stabilna je, al' treperi

kao mladost, ponesena igrom;

evo znaka trajnoj vjeri

koja gradi srcem, a ne ciglom.

Život časkom tu će zablistati

prevelikim i blještavim sjajem,

na priznanje neće pristati

jer se diči tihim rajem

kao da je ostala bez riječi

i bez teksta što ga prate note.

Nema ovdje nikoga da spriječi

suze da potraže svoje kote.

To je jedan još od onih dana

kad se duša nada, al' ne zbori,

kad joj pukne zora rana,

i kad umorna joj duša gori.

29.09.2023. 14:18