Izgubljena djeca doma Božjega

 

Pojam „napredak” je prilično bezbožnički pojam.

U Gospodinu ne postoji napredak, ali za čovjeka postoji u Bogu uvijek posvećenje.

Jesu li društvene mreže napredak ili smo isti mi, ljudi kakvi smo bili i prije interneta ili društvenih mreža?

Naravno da smo isti, da nas uglavnom ima više neukih i prostih, siromaha i neobrazovanih koji koriste blagodati što im ih priskrbljuju oni koji uče da bi čovječanstvo napredovalo.

Još više ima onih koji vjeruju u jednoga Boga, ima nas više nego stručnih i školovanih ljudi te tako čak i neuki ulaze u krug vjerujućih ljudi, ljudi kojima je Bog namijenio posvećenje, jednako kao i učenim i mudrim glavama.

Znamo da Gospodin bira i zove k sebi ljude iz svih slojeva društva. Čak je veće djelo Božje kada se obrati neka osoba koja je dodirnula samo dno života.

Mnogi ljudi nose predrasude ispred nosa, mnogi sude čovjeka po odijelu, knjige po koricama. Gospodin gleda u srce čovjeka. Ima nas svakakvih, a ponajviše licemjernih, a to su oni koji izbjegavaju loše društvo iako su sami jako teški za svoju okolinu i djeluju loše na ljude.

U kameno doba već su postojale društvene mreže, a potom i društveni slojevi i klase koji se nisu međusobno miješali. Isus Krist je ipak jasno dao do znanja da je došao spasiti sve ljude, nije probirao tko će koga učiti već je to ostavio Bogu Ocu. Koga god Otac daje Isusu, toga Isus prima i sačuva ga u svome imenu.

Osim toga, mudar čovjek uči i od budale, a neuk čovjek možda niti od mudre besjede ništa ne može naučiti.

Da, Isus nam je napomenuo da ne bacamo bisere pred svinje kako nam one ne bi te bisere ukrale i kako ne bi nas same proždrle.

No, mi to često shvaćamo kao poziv na škrtost i sebičnost.

Osim toga, ako netko poželi naučiti nešto pametno, može naći dobrih članaka na portalima ili u časopisima. Može naći lijepe i korisne informacije. No, skupljanje lijepih informacija ne donosi neku mudrost, a djela vjernika njemu samom pomažu u posvećenju za Boga koji ga je za posvećenje predvidio.

Puno je važnije da se ona jedna osoba koja je dotakla dno iznova nada vječnom životu, puno je važnije spasenje te jedne osobe nego pravilo da se biseri ne bacaju svinjama jer upravo tamo, među divljima i neukima, sigurno postoje neki koji ne znaju izići iz takvoga društva na osamu gdje će primijetiti Isusa.

I što može neki divljak učiniti vjerniku, što je svinja prema snazi Kristovoga Duha koji nas upućuje u svu istinu?

Svakom vjerniku laiku je poželjno čitati Bibliju, stručnu literaturu, životopise svetaca, gledati neke filmove i prijateljevati s ljudima na društvenim mrežama, jednako kao što prijateljuje s ostalim vjernicima na misnom slavlju, u crkvi.

Osim toga, društvene mreže su besplatne.

I kada je netko sam, ako redovno moli Boga, može se posvetiti i spasiti od lošega društva, čak i od sebe samoga.

S druge strane, osoba koja je sigurna da se nalazi u dobrom društvu već je zapravo licemjerna jer dijeli ljude na budale i na pametne, na dobre i loše.

Tako će se prije posvetiti neka neuka osoba nego ona koja misli da je dobra i mudra.

Inače, ne bi bilo neophodno Isusu reći da moramo prvo ići izgubljenoj djeci Doma Božjega. 22.09.2023. 12:32