Posljednje su riječi naša čovječanstva
one koje zbore Tebi, Kriste: „Hvala”,
da bismo to čišće koračali dvorom Tvojega božanstva
odakle nas Djeva Majka od rođenja svoga zvala.
Tek poneka duša Križu se osvrne
na kojemu visi ljubavi Ti djelo,
gdje Ti životnost zemaljska sva polako trne,
gdje se rađa Crkva kao Tvoje tijelo.
Bradom upireš na srčana si prsa,
iznemoglo, krvav, tiho izgovaraš riječi
u kojima pripijam se kao loza oko trsa
da me jedan pogled na Te otrovanu liječi.
„Hvala tebi”, reče i potom izdahnu:
„Hvala ti za pažnju i molitve smjerne”,
a duša me Tvoja milošću dotakne
kojom budiš za se legije Ti vjerne.
Tako spoznam da smo bili skupa,
prigrljeni, razapeti, zgrčeni i sretni
dok me Sveti Duh sa svijeta ova čupa,
a još udovi su naši zakucani, nepokretni.
05.09.2023. 04:30
No comments:
Post a Comment
just do it