Tuesday, January 30, 2024

Uzavrelo nebo


 

Nesreća na svijetu

prastara je tema

kao leptiri u letu,

kao umiranja trema.


Tu si da mi mira daješ,

pustio si me da plačem kratko

jer se nikada ne kaješ,

imaš svoje znanje slatko,


božansku kakvoću.

Ipak, tvoja krv sad vrije

jer ti poznaješ samoću

koja tuđe vino pije.


Navikla na tvoje slasti,

ne brinem za svjetlo,

nije potreba mi krasti

ili nositi se s vjetrom;


imam tebe i tvoj dom,

moj je dio tvoje klijetke.

Svaki dan u srcu mom

ti rađaš i priređuješ mi svetke.


Znam te, Bože dragi,

milosrđe tvoje na daleko

poznato je kao prijekor blagi.

I najgori stvor bi ti poklek'o.


Al' se ipak bojim kataklizme

kada priđeš k svome drvlju,

tako uzavreo ispred čizme

koja ne škropi se tvojom krvlju.

30.01.2024. 18:01



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts