Nesreća na svijetu
prastara je tema
kao leptiri u letu,
kao umiranja trema.
Tu si da mi mira daješ,
pustio si me da plačem kratko
jer se nikada ne kaješ,
imaš svoje znanje slatko,
božansku kakvoću.
Ipak, tvoja krv sad vrije
jer ti poznaješ samoću
koja tuđe vino pije.
Navikla na tvoje slasti,
ne brinem za svjetlo,
nije potreba mi krasti
ili nositi se s vjetrom;
imam tebe i tvoj dom,
moj je dio tvoje klijetke.
Svaki dan u srcu mom
ti rađaš i priređuješ mi svetke.
Znam te, Bože dragi,
milosrđe tvoje na daleko
poznato je kao prijekor blagi.
I najgori stvor bi ti poklek'o.
Al' se ipak bojim kataklizme
kada priđeš k svome drvlju,
tako uzavreo ispred čizme
koja ne škropi se tvojom krvlju.
30.01.2024. 18:01
No comments:
Post a Comment
just do it