Sjaj
obuze moje ruke,
oko
čela popadale lovorike,
a
na kapke sjede mrak.
Pred
anđelom eto bruke,
moje
besjede mnogolike
ostaviše
prašnjav trag.
Trznuh
se i sva protrnuh,
Vječni
sud mi stiže nenadano
kao
tat sredini noći.
Svjetlo
svoje savjesti utrnuh,
a
sad gledam isprepadano
kako
nestajem u nemoći.
Uvijek
stojim previsoko,
nikad
nije dosta uniženja,
ne
znam se poniziti.
Svjetlo
bliješti preširoko,
mislim
da su priviđenja,
ne
znam se približiti.
Smiluj
mi se, sluškinjici
koja
nedovoljno bdije,
Sine
Božjeg otkupljenja,
i
nebeskoj Kneginjici,
koja
Tvoje vino dijeli, pije,
dodaj
snagu moga iskupljenja
da
Ti grešne moje zazive prišapne.
Želim
svašta, ali iskati neću
niti
svete, niti anđele bajne;
samo
da mi Tvoja milost kapne
jer
u Tebi imam svaku sreću;
hvala
Ti za ruke sjajne.
03.
listopada 2018. 16:38:23
No comments:
Post a Comment
just do it