Večer mirna šuti,
dobila je svoju riječ.
Utješni su moji puti
i na nebu udaljena mliječ.
I s Raspelom razgovaram
u svetome dosluhu,
usred posta koji ceste stvara
i mom srcu, i Svetome Duhu.
Slavan Mu je natpis iznad glave,
Nazarećaninu, Kralju.
„Ja ti vodim stope , nek' su prave
jer ti mir u srce šalju.
Ja sam tvoja Uzdanica, Stijena
među bogovima tamo dolje
gdje je čeljad nemirna i pjena
od koje se ne vidi to nebesko polje.
Samo tvoju uzeo sam ruku,
doveo te na tu visoravan
rad' koje si napustila luku
kad si ono poželjela van,
van iz onog vremenita kruga.
Shvatila si gdje sam da me moliš,
da me zoveš iz daleka luga
i da ti pokažem kako da me voliš”.
Uspomene su nas obuzele;
Kriste, kako sama tad sam bila!
Niti nebo, niti zvijezde nisu smjele
zauzeti mjesto mojih krila.
Ali mira imala sam tada,
sada vidim da si mi govorio,
da si me uputio gdje vodi nada,
da si mene ljubio i volio.
Izveo si me iz robovanja,
tek sam poslije čula si slobodu,
nakon zdušna, srčanoga ludovanja.
I sada sam tu, na Tvome brodu.
Donio si izobilje plodova i voća,
sve za moje posvećenje
kojim, evo, dotičem te noćas
da polučim opet obraćenje.
11.03.2023. 22:22
No comments:
Post a Comment
just do it