Kada čekanje umine

 

Voljet ću te, Duše Sveti, uvijek,

i dozivati te u svim potrebama.

Istina i Duh, pričest, pravorijek,

to je hrana mojim molitvama.

Ne mrzim taj život svoj,

ali kada prestanem,

navratit ću tada u Dom tvoj

ako prije odavde ne nestanem.

Vrlo dobar čovjek, dobro svijeta zrnje

držat će me kao leptira na dlanu

da se ne osipa prah mi, krilo krnje,

već da prosipa se rosa na tu ranu.

Kad zacijelim, kad uskrsnem ja odavde,

čekat će me prijatelji mnogi

ili neće mene biti, ali bit će pravde,

neće proći lažni bogi.

Svi smo Duha dobili bez mjere,

ima razloga za teške mlade dane

što ih žive ljudi od nemale vjere;
a u obraćenje život mi ne stane,

tek polovica ga ima, a već bježi.

Samo Bog zna što je s time htio,

jesu li mu draži stari ili svježi;

tko bi znao, ali sve je ostvario.

Samo čekam nova jutra, nove dane

kad ću jasno gledati visine.

Djevojke su mlade za sada još rasplakane;

ja ću stići kad mi ovo čekanje umine.

29.01.2024. 18:11