Isus Krist, Otkupitelj zločinaca

Može li čovjek toliko ljubiti, biti požrtvovan, predan, jednostavno zaljubljen u ljude kao što je to naš Bog i Gospodin Isus Krist?

„10 I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11 Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 12 Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan veoma, znajući da ima malo vremena!« Otk 12,10-12

S jedne strane nalazi se Sotona, lažac, zavidljivac, anđeo koji nije bio u prevelikoj milosti Boga, poput nekih drugih anđela, te mu nije bilo moguće spoznati Gospodina u biti. Barem ljudi tako kažu.

No, izgleda da biti anđeo i stolovati s Gospodinom, a ne poznavati Ga, nije krivnja ničija do li Sotonina. Vele, bijaše on anđeo svjetla pa se umislio, uzoholio, pravio se najvažnijim jer – bez svjetla, što ostaje?

Da, uzmimo da je zaista tako: bez svjetla ništa nam vrijedilo ne bi, ni život, ni ljubav, ni pravda i sloboda. Ne bismo bili svjesni sebe, a još manje svoga dostojanstva i blaženoga puta u vječnost nepojmljivu.

Zato nam Isus kaže da je On Život, a apostol Ivan dodaje: život bijaše ljudima svjetlo. Dakle, bijahu ljudi, nalik nesvjesnim bićima, nesvjesni početaka i krajeva svega, nesvjesni perspektive smrti i slično. No, u jednom času Bog dade život kao svjetlo, postadoše razumni ljudi, drugačiji od biljaka i raslinja, ptica i gmazova i tako dalje. Zato Ljubljeni učenik Ivan kaže da je nastao život koji bijaše svjetlo, a taj život je u stvari Gospodar nad vojskama. Život i Svjetlo.

I kakve to veze ima s đavlom što ga zovu svjetlonošom? Na temelju čega se Sotona uspio umisliti, čak i ako nije upoznao Presveto Trojstvo Ljubavi, Pravde i Milosrđa? Kako je došao na ideju da je on glavni, Sotona i lažac, Otac laži čak, a poznavao je Gospodina? Inače ne bi bio anđeo kao što kažu za njega: On je Otac laži, on je Pali anđeo. Ma, on je manji od magareta koje nosi na leđima petrolejku!

Dakle, ta pregorjela petrolejka na magaretu, naravno da nije spoznao svoga Stvoritelja, nađe se zavidan ljudima. Tim više što ljudi nisu svjesni koliko ih ljubi Gospodin, koliko su snažni i moćni, kako su dostojanstveni, slobodni i svi kao jedan, a jedan za sve.

Sotonino svjetlo zapravo je moralo poslužiti stopama ljudskim, Sotona se morao pognuti ljudima do tla da im osvijetli staze do Boga.

Kako ne bi postao zavidan? Jer bijaše u zabludi, mislio je valjda da je neki kralj. Možda mu odredi Gospodar da postane kralj, ali Sotona to nije uspio naslutiti, nadati se nagradi nakon dobroga služenja Gospodaru.

Zato nam je nezamislivo reći da je đavao zapravo anđeo.

Puno je lakše i razumljivije reći: on je Pali anđeo.

A i Knjiga otkrivenja nam govori o raznovrsnosti anđela koji su vjerni Stvoritelju, Najvišem Biću.

Dakle, s jedne je strane Sotona, a s druge strane je čovjek, svi ljudi.

Sotona je zavidan čovjeku, ali ima još jedna posljedica njegove zablude: on laže. Kako se sjetio?! I gdje je naučio lagati?! Dakle, svjetlonoša baš nije toliko pametan, ali lukavac jest. Podli lukavac. Melje, melje i laže čim zine. Sotona je Otac laži, Ubojica ljudi od početka. Jer je imao previše slobode. Jer nije nikoga nikada ljubio, jedva da drži malo do sebe samoga, pa, prema tome, ne može niti zamisliti da bi bilo što pretrpio radi drugoga ili za neku višu stvar. Ta, on sam je ta najviša stvar zbog koje neka trpe drugi! A tko će trpjeti, tko drugi nego bojažljivi ljudi bez samopouzdanja i vjere. Neće đavao valjda tjerati Boga da laže i postavljati se na Gospodara; Njemu, Gospodinu se ne može lagati ništa, nikakve sitnice, niti prijetvornosti.

Naš Gospodin Bog i po krivim crtama ravno piše.

Gospod pušta zloduhe, to su oni koji su učenici sotonini u lažima, ali ima možda i po netko od ljudi, opsjednutih zlom, lažima koje dovode do izobličenja svijesti, do velike nesigurnosti i straha od svega i svačega, do paranoje i drugih manija i opsesija.

Gospodin po malo pušta sotonu i đavao tako dobiva naziv: Tužitelj naše braće koji upire prstom u svaki grijeh i danima i noćima optužuje ljude.

Ne može ništa đavao ako se čovjek krsti i ako moli te ako čovjek zaustavi đavla u ime Gospodina našega Isusa Krista, i naredi đavlu da se izgubi čovjeku iz vidokruga.

S one strane je đavao, a tu smo mi, ljudi.

Između nas stao je Isus, Svjetlo naše i Sin Boga živoga.

Bog je, naravno, Kralj i Bog.

A to znači da ljubi, da je požrtvovan za druge, za svoje prijatelje koje Njegov Otac na nebesima rađa od života i svjetla svoga, od svojega blaženoga izobilja ljubavi.

Ne bi se Isus predao Sotoni!

Ali se predaje ljudima na milost i nemilost.

Otima Sotoni njegove opsjednute ljudske žrtve, a Sotona riče i ne zna što bi učinio protiv Isusa i Majke Marije, nema što učiniti protiv ljubavi kad ne zna ljubiti, ne želi. I čeka ga usamljeni pakao. I paklena usamljenost. Nevjerojatno koliko se trudi i koliko ulaže energije da bi osvojio jednu dušu! Uvijek je pripravan jer to bi mu bio jedini spas, da si pridruži ljude i dovede ih do samouništenja pa da onda stane pred Gospodina kao pobjednik koji je unaprijed već znao da će se to zbiti.

No, Gospodin i za to ima lijeka, Isus umire u teškim mukama, razapet na križu. Sotona likuje.

Potom, Isus uskrsava, sin Josipa i Marije?!

Isus obećava uskrsnuće na dobro i na blaženi vječni život svima koji spoznaju istinu i povjeruju u Gospodina Oca i Sina, i Duha Svetoga.

Dakle, nema više laži za vjernika koji živi u Gospodinu Isusu.

Ako se i omakne neki grijeh, tu je sakrament Pomirenja, Euharistije i Katolička Crkva koja je tijelo Isusovo i Kristovo.

Ako vas tužaka Sotona zbog zaboravljenih ili bilo kakvih grijeha, zovite Mariju. Ona vam je najvjernija odvjetnica protiv zloduha i Sotone jer ona, Marija sve tajne zna i otkriva kome hoće, a hoće svima jer nas sve ljubi i zagovara, kako kod Isusa, tako i na Posljednjem sudu gdje duše spašava Križ Kristov. 07. 02. 2022. 15:08