I pri snivanjima, na Te duša pazi,
i pri neredima, uvijek Te se sjeti
u tom Zakonu što ga dušman gazi,
u tom Svitku kojim zemlja prijeti.
Za njih pepeljenje moje započelo,
kostrijet mi i tako duša uvijek prti.
Ovo, što se krvlju ovdje zapodjelo,
kao da je dar života, žetva smrti.
Tako uzak štap to sada podijeli
na dva različita ljudska stanja.
Roblje sije suze, a život su požnjeli
da bi istinita bila svaka naša sanja.
Zloduh priliku sad svaku čeka
da se okoristi i povuče mnoštvo
gdje je predaleko bistra rijeka,
Tvoje čovještvo i Tvoje boštvo,
ali od Tebe se, Kriste, sakrit nikad neće.
Praštanje mu Tvoje nije stiglo do ta uma
jer bi proplakao sav od lude sreće
i svim dušama bi služio bez ijednog šuma.
I dok pokajnici poslužuju anđeoske zborove,
sanjam Tebe, sjećam Te se, te Tvoje ljepote
što je izbacila lovore i donijela borove,
masline i palme, sve za nadu i za sve živote,
posebice one što su neutralni sada;
a kad treba nekog porobiti, oružjem svi zveče.
Ti i ja, naša vjera, naša ljubav, naša nada
jači su od svega, i od suze koja peče.
03.03.2022. 09:31
No comments:
Post a Comment
just do it