Mili su mi stanovi Tvoji
i konopci su dobri pali
meni, koja dugo dvoji
da li svijet se ovaj šali.
Već je stvaralaštvo bilo upitno
kad sam poslušno Te svetkovala,
kao da to nije uvijek bitno,
milosrđe što sam iskovala
na svoj način, kao Tvoja slika.
Pisma rekoše mi samo slušaj
i tada ugledah osobine Lika
što ga nosi, Kriste, moja duša.
Kidatelju okova i lanaca,
Velikome koji prašta sve,
Gostitelju stranaca
što ne vidi prijetnje zle,
zar da umuknem na riječi
koje slušale su unutarnje uši;
zar da ovaj svijet me spriječi
reći za Te glasno svakoj duši?
Krovovi su ovi niski poput stege
da bih stigla daleko sa svijećom,
al' Ti vidiš srca sva i bubrege;
vjernost moja rađa srećom.
I, mada mislim da je svemu kraj,
Ti još uvijek mene tražiš;
poniznost dokazuje mi put u raj
na kojemu ljubavlju me snažiš.
30.03.2022. 13:28
No comments:
Post a Comment
just do it