Bolji dio ljudske egzistencije

Vjera u Gospodina Isusa Krista jedini je preduvjet čovjeku za postizanje sreće koja ga vodi na put blaženstva.

Izvor vjere u srcima ljudi postoji na ovoj zemaljskoj ravni u Tijelu Kristovom i blagovanju Riječi.

Čovjek uvijek želi postići sreću i mir, želi biti slobodan.

Nikada se ne dogodi nikome da mu se takve želje zauvijek ostvare.

Katolička vjera i sakrament Euharistije vode čovjeka tamo gdje on zaista pripada, u stanje sreće i mira Kristovog, božanskog i nerazorivog; u istinsku sreću koja je puno više od običnog poimanja sreće među ljudima, to jest u stanje koje je bolje nazvati blaženstvom.

Blaženstvo podrazumijeva sveukupnu i trajnu sreću na zemlji, a time i sve što je potrebno za sreću:

- zdrav čovjek, a ne bolesna osoba koja je prepuna frustracija i nezadovoljstva;

- izobilje dobara od kojih čovjek živi i održava svoju egzistenciju;

- stvaralački rad, a ne mukotrpno i uzaludno služenje profitu i bogaćenju;

- slobodno vrijeme za osobne zanimacije pojedinaca;

- izobilje ljubavi i prijateljstva među ljudima;

- mir i spokojstvo u svijesti koja očekuje vječnost.

Nije dovoljno reći da Boga ima. To svi znaju, ali i dalje ratuju.

Gospodin Bog, kao stvaralačka i mudra božanska Osoba, spoznaje se kroz ljepote prirode i savršenstva u stvaranju ljudi, a također i kroz izobilje kreativnosti u svemu o kakvoj ljudi ne mogu niti sanjati.

Također se Boga u savjesti spoznaje koja teži za dobrim životom i djelima.

Gospodina znaju i očekuju već i mala djeca kao i odrasli ili ostarjeli ljudi jer im je od početka jasno u dubinama duša da njihova snaga ne odlazi u nepovrat, znaju da se dobro uvijek vraća onome koji čini dobro.

Gospodin Bog je također vezao samoga sebe za određene ljude kroz koje svi drugi ljudi i narodi mogu Boga još bolje prepoznati i spoznati. Kad narodi vide takve pojedince, svi kažu da vjeruju u Boga koji je samo jedan i vrhovni Bog nad svim božanstvima.

No, niti to nije čovjeku dovoljno, nije mu dovoljno reći da vjeruje u Boga i odmah potom zaboraviti što je rekao i zaključio te otići svojim putem kao da Boga uopće nema, kao da vječni život nije važan za ovozemaljski život i kao da je Gospodin samo neki neutralan promatrač zbivanja na zemaljskoj ravni.

Potrebno je prepoznati Gospodina i poželjeti Ga upoznati, potrebno je vjerovati onome što nam svima govori.

Čovjek tada naslućuje i razumije zašto neprekidno ratuje i nikada nije potpuno sretan. Kada takva spoznaja ili slutnja uđe u čovjekovo srce, čovjek sam sebe u Gospodinu nalazi i počinje se mijenjati jer je spoznao da onakav kakvoga sam sebe vidi i doživljava nikada neće postići svoje savršenstvo radi kojega je i stvoren, radi kojega se rodio i radi kojega uvijek čezne za nečim boljim i za nečim višim.

Čovjek spoznaje da mu je potreban Bog i da je njegovo čovještvo izvanredno dobar položaj na svijetu jer bolje je biti čovjek pa imati Boga za prijatelja nego pokušavati biti bog, a ništa ne znati i ne moći postići što bi bilo vrijedno trajnog zadovoljstva i mira u duši.

Kad je jednom povjerovao Bogu, čovjek bolje vidi u svjetlu svoje vjere.

Tada on vidi i put kojim se može do Boga doći, a tada čovjek primjećuje da mu Gospodin izlazi u susret i da čeka čovjeka na svakom koraku ljudskoga života na zemlji.

Poslije se već Bog i čovjek sjedinjuju u blagovanju Tijela Kristovoga, Krvi Kristove i u blagovanju Božje riječi. Ako se vjernik uspije prepustiti Bogu, Gospodin će ga povesti k obraćenju njegove ljudske biti i egzistencije.

Tada čovjeku više nikada neće pasti na pamet da laže ili krade, da ubija druge ljude, da se opravdava nekim „višim” ciljevima u svojim zločinima. Čovjek spoznaje da samo dobra sredstva postižu i onaj krajnji dobar cilj. Iako to čovjek može spoznati, on sam i bez Boga nema snage i ne zna na koji način može doći do svojih visokih ciljeva.

Gospodin Bog je stvorio nebo i zemlju, stvorio je čovjeka i stvorio je u čovjeku čežnju za nečim višim i boljim, čežnju za savršenstvom, srećom, slobodom i mirom.

Jedino Gospodin Isus može čovjeku otkriti i onaj drugi i onaj bolji, slađi dio ljudske egzistencije. 17.03.2022. 02:57

„da svi budu jedno
kao što ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

Iv 17,21-23