U potrazi za svojim likom,
za identitetom koji mi je znan
ja još uvijek tražim slikom
koja mi se uvlači u san
jer iako još su godine mi mlade,
u meni se spaja povijest s ovim tlom
i sa dušama svim što se slade
istim likom u križanju tom.
Djetinje me oči pogledavaju
pa se smiju kao sunčanice
dok se duhom provjetravaju;
Božja djeca, Božje uzdanice.
Vrata mnoga otvorena zjape,
prolaznici na izvorima zastaju
i poje se suncem iz škrape,
i svi nekako ovdje maštaju
više i bolje nego bilo gdje drugdje.
Nitko nije tipičan za mene,
a sa svima mogu pjevati svugdje
jer su planine sve otvorene,
a kada ih netko želi zatvoriti,
pojavi se nešto kao vila
koja ne da niti daška zatoriti,
niti pada sa nje svila
kao što ni crijep ne pada s krova
na kojemu ona sebe traži
kao i ja, kao duša sasvim nova,
kao smjena staroj straži.
10. srpnja 2018. 01:50:06
No comments:
Post a Comment
just do it