Čavlići za Božić

 

Veliki Duh stane u naš mali duh. Kako je naviještati nešto toliko veće od nas samih? Naš duh ne mora ostati malen.

Bog je u nama kompletan, nije nam nikada dao samo jedan dio sebe nego se uvijek predaje sav, čitav, cio, kompletan, potpuno.

Razapeti Isus na križu, raširenih ruku, raširena tijela, predaje se sav, baca se u nas. I čitav stane u naše uske umove, u naše prljave duše, u naša grešna tijela.

Kao Dijete, Isus izgleda kao da je manji, kao da Ga manje ima, kao da Ga je lakše primiti, razumjeti, zavoljeti. I kao Dijete daje se potpuno čovjeku na milost i nemilost. Žene i majke oduševljeno puštaju suze nad malenošću i bespomoćnosti Božića i podučavaju svoju dječicu da se nad Njime čovjek mora smilovati, da kraj Njega treba pustiti emocije. Prepuni smo deminutiva za Božić. Ali to je stoga što su naša srca deminutivna, zbog toga što je naša vjera na stupnju prvotne zanesenosti, na nultom stupnju. Mi ne kažemo svojoj djeci da je to Dijete krvi i križa nego mislimo da je za malu djecu prikladno reći da su Isusu Njegove jasle malo oštre, da je Njegova „slamica” nešto bezazleno.

Bog jest bezazlen. To je živa istina. Ali toga bezazlenog Boga čeka najveća patnja ikada, čekaju Ga „čavlići” čovječanstva koje nad Njim pekmezasto cmolji svakog Božića.

Ili možda se bojite da će se dječica prestrašiti okrutnosti Isusove Muke i smrti na križu. Sigurno neće ako im kažete da će na Križu odrastao Isus otkupiti i djecu, i mamu, i tatu, i sestru, i brata i da će spasiti njih same od smrti. Neće se djeca zgroziti ako dovršite rečenicu koja započinje Božićem, a završava Uskrsnućem. Djeca su navikla na grozne stvari. Treba im istina, ljubav i utjeha. A to nije djed Božićnjak, to je pitanje duhovnosti i vjere, to jest pitanje rasta u vjeri, u istini, u životu.

Tako saznajemo da nam je tijelo ograničeno, da nam je duša još uvijek nedefinirana i da nam je duh neograničen, bezgraničan, da u našem duhu ima toliko puno mjesta da u njega stanu svi ljudi koji su ikada živjeli i još puno više od toga. Duh je lepeza i trapez koji se širi puno dalje od svemira. Samo je pitanje vremena kada ćemo to shvatiti i kada ćemo uspjeti Božića u srcu razapeti po čitavoj okolini.

Možda tek na času naše smrti, a možda niti tada.

28.11.2020. 19:58