Gozba Riječi

 

Otvaram presveti Svitak,

a prazna se duša priprema

primiti sve što se da.

Nebeska vrata su bitak,

a vratar moja je tema

svega što srce mi odjednom zna.

Ljubav je tako postojana,

poput oslonca, poput hridi;

ona obične brige ne brine.

Tajnovita noć i svjetlo dana,

ljubav tek zaista čuje i vidi

kao netopir podno mjesečine.

Tajne se otkrivaju srcu mome.

Praznina od svakoga bremena

čini od mene posudu čistu

koja se predaje Duhu tome.

Kao sijači, prepuni sjemena,

sveti me vode k Isusu Kristu.

Pružaš mi ruku na dovratak,

dodaješ plamen mojoj svijeći,

a ja ću je poslije poslati dalje.

O, kako je sladak svaki povratak!

To moram pjevati, moram ti reći:

tvoja me ljubav u nebo šalje.

Dijete se rađa, dobismo Sina

u kojemu zemlja je Obećana,

plodna od kiša i blagoslova.

Voda je dobila značaj vina,

a ljubav je neopisivo uvećana;

rađa se, rađa dimenzija nova.

Da nije Otac za nas bio,

ne bismo imali Matere naše

što ju je Duh sebi zaručio.

Tajna do tajne, i sve je ostavio

da malo stado dobije ispaše

i Sina poslao, za nas se odlučio.

Pogledaj ove pašnjake silne,

vrataru neba i srca moga,

što nikad ih vidjeli nismo.

Ljubavi hrabre, ljubavi umilne

ne bi ni bilo bez našega Boga,

ne bismo sricali Sveto pismo.

Počasti me moštom, žitom i medom,

nebesko kraljevstvo sije se još

i sve ga više i više ima

u tajnama koje su posute ledom

da ne bi bio taj narod loš

koji na zemlji Krista prima.

Slušajmo Boga i naredbe sve,

pit ćemo vina na gozbi Riječi.

„Neka bude” i sva će se proliti

Riječ koja nam ljubav postade

što nudi nam žita, meda i mliječi,

a mi ćemo za Nju još više moliti.

24.11.2020. 05:48