Čovjek nosi oko sebe granicu
preko koje ne dopušta prijeći,
nedodirljivom je zove.
Ova lađa ima samo zvijezdu Danicu
o kojoj će bilo kome reći.
Često u nutrini srca brda smeća plove.
Kada prizna sve što ima Bogu,
duša sluša Njegov jasan glas,
tada i s krovova viče.
Često mogu sve što inače ne mogu
kao što je grožđu loza ili žitu klas.
Zato mora, zato može, zato kliče
zemlja oblacima, nebo moru;
zato Majka uvijek svoje Dijete traži,
zato narod za vođama hrli.
Zato večerima čekam zoru,
zato puk sam, Kriste, Tvoj najdraži,
zato Sin u Duhu svoga Oca grli.
30.11.2020. 17:43
No comments:
Post a Comment
just do it