Mir Kristov

Malo mira pronašla sam ovog časa,

tračak nadahnuća za sve stvari

i za raslinje u vrtu, i za ptice;

tko bi rekao da ova ljubav naša

donosi iz običnosti svoje čari,

nepreglednu stazu drhtavice.

Mir taj i ta radost životnoga udisanja

sigurno se javlja po iskustvu

zla i dobra, i još gora

pa, kad većih zala nema, niti sanja,

niti robovanja normi ili društvu,

kada obaveze nisu teška mora,

dolazi taj okus mira tihim taptom,

a bez radosti ne može biti

koja srcem se provlači

kao da bi netko priznao mi šaptom

da mi nije potrebno ni sniti,

niti očekivati da zlo ne tlači

već se sve prepušta Bogu s povjerenjem

kakvo rijetko nekad bilo je nepomućeno.

I kad spoznaš da ne ovisiš o uspomeni

jer još bolje sada vladaš svojim usmjerenjem

koje stvarno nikad nije bilo otuđeno,

što bi više mogao taj život, sav u sjeni?

Da li to je vječnost ona kakvu znam,

kakvu nazirala sam od svog rođenja

ili morala bih težiti za višim

jer svi pozemljari uvijek nose nade plam?

Blažen bio čas mi, Kriste, Tvoga pohođenja

i taj mir Tvoj što mi srce načini još tišim.

14.05.2019. 17:52