Želje

Mnogi ljudi ne znaju što žele.

Mnogi već imaju ono što žele, ali nisu svi toga svjesni.

Mnoge domaćice ili nezaposleni ljudi, ljudi koji nemaju novaca, a imaju vremena za to, petljaju se u poslove političara ili bilo kojih javnih osoba, a naročito vole sudjelovati u medijskom životu, to jest na društvenim mrežama.

Mnogi od tih ljudi, koji se zabavljaju na društvenim mrežama, vole dijeliti ono što im se svidi pa tako i njihovi prijatelji vide nešto što su ti ljudi podijelili i što im se svidjelo.

Mnogi agitiraju za neku političku opciju.

Najviše ima buntovnika kojima ne odgovara trenutna politička situacija, a mnogima ne odgovaraju niti bjelosvjetske političke okolnosti.

Ta većina su ljudi kojima ne odgovara ništa, protiv svega se bune i nastoje uvjeriti sve druge ljude da se pobune. Tako se dogodi da se pobune protiv svega što im donosi trenutna politička opcija iako su se za nju opredijelili i opet će se opredijeliti za tu istu političku opciju. Tako dolaze u velike kontradikcije. Ili im se sviđaju nespojive političke opcije. Ili se zavaravaju i zavaravaju druge ljude. Ili nisu svjesni što žele. Ili nisu svjesni da već imaju sve što žele.

Nije li to pomalo ili čak jako djetinjasto? Provoditi čitavo vrijeme na društvenim mrežama, iščitavati medije i dijeliti naokolo što jesu i što nisu pročitali.

Možda su društvene mreže dobra psihoterapija, socijalna ili radna terapija, a možda su samo osrednja zabava kojom se troši dragocjeno vrijeme.

Primjer: bunimo se protiv nečega što se dogodilo prilično davno, a nije nam ni na kraj pameti da se informiramo i naučimo nešto iz povijesti svijeta.

U vrijeme dostupnosti informacija nama ne pada na pamet istraživati pomnije povijest ili svjetovne pokrete o kojima već imamo svoje mišljenje i protiv kojih se redovno bunimo.

A nije potrebno ni spominjati koliko se dobrih stvari može naučiti ili učiniti u slobodno vrijeme ili kad čovjek ima jako malo novaca i sredstava za život. Internet je gotovo svima dostupan, ali nekima je suvišan, kao sredstvo ovisnosti.

Tako ispada da čovjek ima svoj dom, ima svoju obitelj, možda čak ima i neki mir kao odsustvo rata ili sukoba, ali se neprekidno buni i traži mir u svijetu, traži političku opciju koja bi mu osigurala da sve ima što poželi, a da se oko toga samostalno niti malo ne potrudi.

U svijetu ima ratova, ali ima i mira. Nemirne osobe, ljudi koji nemaju mira u miru i traže nešto više od toga mogli bi se iznenaditi kada bi shvatili koliko nemira unose preko društvenih mreža u tuđe duše, a protiv nemira, ratova i sukoba se bune i očekuju mir u svijetu.

Ne znaju što žele, ne znaju da imaju sve što im je potrebno. Vladajuće političke opcije ili one koje će u budućnosti vladati krive su im za sve, za sve njihove frustracije, a frustrirani su jer žele nešto više, a ne trude se sami da to postignu. Agitiranje na društvenim mrežama im je jedini napor koji čine, a ne rade na sebi i na svojim problemima, a da imaju problema, jasno je iz njihove zbunjenosti i galame. Za sve im je kriv sustav u kojemu žive ili čak onaj sustav koji je jako daleko od njih.

I prije je toga bilo, prije interneta i društvenih mreža. Galamu koju proizvode svi koji se bune protiv svega i svačega nekada smo nazivali glasom naroda. Narod želi ovo ili narod želi ono, zbog naroda koji nam daju glasove i koji su naše glasačko tijelo moramo upravljati medijima, radi naroda moraju se plasirati neke polovične vijesti i mnoga obećanja.

No, danas ipak svaki čovjek koji je aktivan na društvenim mrežama, osim njih ima na raspolaganju i tražilice. I bogat je jer ima stroj, ima internet, ima društvene mreže. Možda bi bilo više mira kada bi to sve prodali i pokušali poraditi na svojim željama i frustracijama jer možda je taj stil života najveći uzrok njihovih frustracija. 25.05.2019. 15:47