Uskoro
mi ponoć stiže
kao
tat i kradljivac u srcu mome
koji
obećava slatke križe,
obećava
sve oluje srca, udare i grome.
Neću
otvarati kapije na dvoru,
niti
zasjede ja ne bih podmetati
jer
ja ne čekam na noćnu moru,
niti
mi je obrambene snage pokretati
već
je meni otvarati dušu, žednu
svake
kapi, svakog treptaja i zvuka
što
me vode izvoru premednu
do
kojega nikad ne dopire ruka.
Sada
u pomoć Te zovem, Kriste, Cvijetu
svake
staze vrta u kojemu snivam,
ponekad
i pjevajući dalekome svijetu
kakva
ja ne poznam, nit' uživam.
Moje
cvijeće skromno Ti mi blagoslovi
što
ga napajaš iz nebeskih visina
i
na svaku molbu moju koja Te oslovi,
daješ
njemu svoga nektara i vina.
Neka
čuje Tvoje zvuke i sve Tvoje glase.
Makar
jednim tirajem sebe će pronaći
zrelim
rasti nebu s kojeg sipaš spase;
svojim
listovima Tebe će dotaći.
Kada
samo jednu bi okusili kap
kakvom
si me pojio u mojim snima,
niknuo
bi onaj nježan, prvi lap
što
sam gajila ga danima i noćima.
13.05.2019.
22:01
No comments:
Post a Comment
just do it