Malo
vjerujem u propast
svega
što je ova duša iskusila,
malo
vjerujem u poništavanje.
Molitva
je za me bila čast,
ona
mi je mač izbrusila
kojim
siječem ponižavanje.
Molitva
mi snažan brod
što
me drži, što me štiti
prolaznosti,
zaboravu;
u
njoj postoji moj kod,
postoji
mi sve i sve je biti.
To
je brod što nosi vječnost pravu.
U
njoj mi sigurnost Boga
koji
čuje sve i odgovara,
nosi
svijet i mene samu,
prihvaća
me u toj moći dijaloga
s
Kristom koji život stvara
da
ja uđem u tu dramu.
Moja
hrana, moje piće
i
moj duh što moli
sad
su daleko od svijeta
jer
me to božansko Biće
uvijek
snažno osokoli.
Vjernica
sam, ne poeta;
moliteljica
u duhu svjetla
što
je obuzelo vremenitost moju.
Posveti
mi, Kriste, moje riječi
i
zaštiti me od prolaznoga vjetra.
Podaj
meni neprolaznost svoju,
darak
sveti koji svaku ranu liječi.
07.05.2019.
03:50
No comments:
Post a Comment
just do it