Neuki
ljudi često vladaju javnim mnijenjem, to jest žele za sebe neki
ravnopravniji položaj u društvu, žele sebi povratiti osjećaj
samopoštovanja i ljudskoga dostojanstva kojega su izgubili zbog
preteških kritika na račun ljudskoga neznanja.
Naravno
i čovjeku prirođeno ljudsko znanje razlikuje čovjeka od životinje.
Prirođeno ljudsko znanje je protiv smrtne kazne, protiv ubijanja i
uništavanja, protivi se zlostavljanju životinja, slabih skupina kao
što su djeca, starci, bolesnici; prirođeno ljudsko znanje
raspoznaje svoju obitelj i razlikuje one koji mu nisu obitelj ili
poznanici i prijatelji; prirođeno ljudsko znanje upućuje čovjeka
da upozna nekoga prije nego što će odlučiti hoće li mu ta nova
osoba koju želi upoznati biti prijatelj ili samo prolaznik.
Prirođeno ljudsko znanje podrazumijeva da će čovjek nastojati
dobiti neku informaciju, neki podatak prije nego što odluči o
svojim postupcima; ako, primjerice, želim odrediti tko mi može
pomoći i tko mi je više simpatičan, tada ću se raspitati kako
najbolje znam i umijem o ljudima koji mi kažu da mi žele pomoći.
Kada želim otići na glasovanje u vrijeme izbora, tada već imam
svoje mišljenje i svoja iskustva s kandidatima među kojima ću se
opredijeliti. Neću upitati susjede ili obitelj, strance ili
prolaznike da mi kažu za koga da glasam, to neće učiniti čak ni
dijete. Ipak, ljudi pitaju često da im drugi ljudi kažu što moraju
misliti i za koga se moraju odlučiti, takav postupak graniči s
ljudskim razumom i prirođenim ljudskim znanjem.
Ljudima
nije lako učiti u školama ovoga svijeta, ali vrlo često ljudi
nemaju prilike učiti niti u životnim školama. Ipak, najosnovnije
znanje čitanja, pisanja, računanja, etike, informatike,
prirodoslovlja, pojava u prirodi i ponašanja u bilo kojem društvu
posjeduje većina ljudi. To je ljudska kultura i ona ne zahtijeva da
čovjek ide na daljnje školovanje ako mu je to preteško.
Osnovna
ljudska kultura sastoji se u tome da čovjek može privređivati za
sebe, biti samostalan te da može održavati neki red i mir u sebi i
oko sebe; da čovjek ne robuje i ne gladuje, da živi tako da ima
mira i slobode, ali i tako da ne ugrožava mir i slobodu svojoj
okolini. Osnovna ljudska kultura zahtijeva da ljudi svoje sposobnosti
razvijaju u miru i redu te da imaju koristi od tuđih sposobnosti.
Novi
val u modernom svijetu, naprotiv, zahtijeva od čovjeka već dok je
još dijete da prvo potraži informacije na svome mobilnom uređaju,
a tek potom da se osvrne oko sebe i uoči ljude i stvari oko sebe.
Novi val zahtijeva od čovjeka da odmah, i prije nego što dobije
informaciju, počne djelovati učinkovito što je nemoguće ako
čovjek ne razmisli i ne odluči kako će djelovati. Novi val
zahtijeva od čovjeka da se spusti na razinu osjećajnosti,
osjetilnosti, intuicije i navike.
Budući
da mora odmah djelovati učinkovito, a ima naviku tražiti po
mobitelu informacije, čovjek se oslanja na to da će stroj ponuditi
razmišljanje i zaključivanje te da će potom čovjek djelovati, to
jest, stroj odlučuje na neki način umjesto čovjeka i to ne zato
što stroj razmišlja već samo zato što čovjek ne razmišlja, a
djeluje i to pod pritiskom da mu djelovanje mora biti učinkovito.
Nekada
bi čovjek upitao druge ljude, a danas upite šalje stroju.
Prvo
što će uočiti na stroju jest obilje informacija. Možda nije uopće
pretjerano reći: mnogi ljudi djeluju kada se dokopaju
najrazličitijih informacija koje ponude različita gledišta nakon
kakvih ti mnogi ljudi krenu djelovati, a da nisu samostalno
razmislili i odlučili kako će djelovati. Dakle, ono što ljudi
danas nazivaju učinkovitim djelovanjem jest samo pohlepno i
nesvjesno gutanje mnoštva informacija nakon kojih čovjek djeluje
kao muha bez glave, intuitivno i spontano, bez puno intelektualnih
napora. Mnogi ljudi ne razmišljaju, a djeluju. I nekada je tako
bilo, ali nekada je bilo i puno manje informacija pa je čovjek imao
vremena malo i promisliti prije nego što bi mu stigla sljedeća
informacija.
Također,
uvijek su postojali grijesi među ljudima, isti ovakvi kakvi su
danas, ali se za te grijehe nije znalo javno. Nije se znalo toliko
informacija o tome kako su muževi u svojoj obitelji nasilni prema
ženama i djeci; nije se znalo kako ima puno istospolnih veza; nije
se znalo koliko griješe političari i razne državne vojne
institucije jer informacije o tome nisu izlazile u javnost; nije se
znalo koliko ima čedomorstava; također nije se znalo koliko puta su
mnogi državnici spriječili opće ratove i uništenje u svijetu;
nije se znalo koliko ima novih znanstvenih izuma i otkrića svakoga
dana.
U
mnoštvu informacija običan čovjek koji nema neku veću vlast, može
postati malo poremećen ili dobiti vrtoglavicu. Može zaboraviti
provjeriti da li su informacije istinite ili su plod nečije mašte.
Običan čovjek prestaje razmišljati postepeno jer nema vremena,
mora upijati nove informacije, učinkovito djelovati kako bi vidio
što je istina i kakvi su rezultati njegova učinkovitoga djelovanja,
ali bez postepenog zaključivanja i odlučivanja.
Nije
prirođeno kulturnom čovjeku da sve usvaja kao da je istina i kao da
je tuđe mišljenje njegovo vlastito razmišljanje i plod
promišljanja i razumnoga odlučivanja.
Isus
je to znao, toga je i prije bilo.
„Tko
od vas, kad hoće sagraditi kulu, najprije ne sjedne da proračuna
trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi
temelje, a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj
je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!'
Ili,
koji kralj, kad se sprema zaratiti protiv drugoga kralja, najprije
neće sjesti i ispitati je li kadar oduprijeti se s deset tisuća
ljudi onomu koji ide na nj s dvadeset tisuća? Ako ne može, šalje
svoje poslanike dok je onaj još daleko, i moli za uvjete mira.” Lk
14,29-32
Tako
u tom novom valu postaje svejedno da li ti informaciju daje netko tko
točno zna da li je i koliko je istinita informacija ili informacija
dolazi od nekoga tko ne zna ništa o tome što priča. Najčešće se
dogodi da puno informacija širi onaj tko malo zna jer ima puno
vremena za gutanje drugih informacija, a malo vremena za
provjeravanje istinitosti informacija. Mnoge informacije čovjek nema
mogućnosti provjeriti samostalno. Zato je dobro ići u školu i
školovati se u mladosti o temeljnim pitanjima i saznanjima u
modernom svijetu. U školama čovjek nauči da je prije svega osnovna
ljudska kultura temeljena na osobnom prirodnom znanju koje se mora
poštivati prije nego što se usvaja novo znanje od drugih ljudi, od
znanstvenika i stručnjaka za neka pojedina područja znanja. U
svakom slučaju školovani čovjek će radije pronaći nekoga tko je
stručan u svom zvanju nego što će provjeravati znanje čitanjem
novina i portala, služenjem medijima. Ljudi u medijima nisu stručni
za informacije, ali često dovode stručne ljude običnom čovjeku u
njegov dom. Školovani čovjek će brže prepoznati razliku između
kompetencije novinara i kompetencije stručnjaka za neko područje,
religiozno, političko ili prirodoznanstveno. Novinari mogu pričati
svašta, ali živ čovjek pred novinarima možda i ne priča
gluposti, možda je stručan građevinar ili fizičar. Nezgodno bi
bilo od fizičara tražiti podatke o slikarstvu ili od umjetnika
tražiti podatke o gradnji tvornice ako čovjek želi saznati
relevantne podatke u kratkom vremenu.
Ponajviše
je nezgodno upitati novinara kako se gradi zdanje ili za koga moramo
glasovati na izborima. Novinar će vjerojatno reći da ljudi moraju
glasovati za njegovog poslodavca, a tko mu je poslodavac, to nitko
točno ne može provjeriti. Isto je i s drugim strukama. Zato je
dobro imati što više znanja iz školskih dana.
Čovjek
nema vremena niti provjeriti je li mu danas bolje nego jučer ili mu
je sve gore i gore pa pita novinare o tome koja su i kakva su
vremena.
Kako
glasovati za nekog političara ili stručnjaka koji se bavi politikom
osobna je zanimacija svakoga pojedinog čovjeka, a svaki čovjek ima
svoje osnovno prirodno znanje u današnjoj kulturi, odnosno u ovoj
civilizaciji.
Činjenica
je da danas političari odlučuju o ekonomiji i da ekonomija odlučuje
o politici. Običan čovjek možda nije čuo da osim političara,
novinara i ekonomista postoje na svijetu znanstvenici koji svakoga
dana dolaze do nepojmljivih otkrića u fizici, astronomiji, medicini,
biologiji, kemiji, jezikoslovlju, filozofiji, teologiji.
Tako
novinari često prosuđuju o stručnim stvarima i konzultiraju
ekonomiste ili političare po pitanjima mnogih znanosti. Znanstvenici
nemaju vremena za neobrazovane novinare, a mnogi od njih podučavaju
mlađe znanstvenike. Oni su postojali i prije, ali se za njih nije
uvijek znalo.
Novi
val možda donosi informacije u naše domove i u naše duše, ali
kulturan čovjek s osnovnim prirođenim znanjem morao bi znati barem
toliko o životu da shvati da postoje mnoge informacije o kojima
javnost ništa ne zna i nikada neće znati.
Na
primjer, ako dođete u neki bolji restoran i sjednete s prijateljem
za stol da biste naručili jelo i piće, nećete valjda ustati od
stola i otići nekima za drugim stolovima da ih upitate što biste vi
bili raspoloženi pojesti i popiti, ali ako to i učinite, mnogi će
vas držati nekulturnim ili luđakom. Ako pogledate u mobitel kako
biste saznali što želite pojesti i popiti, pristalice novoga vala
će vas proslaviti kao jako simpatičnu osobu i steći ćete
popularnost. Možete se odmah zaposliti kao novinar, političar ili
što god vam drago. 21.05.2019. 11:41
No comments:
Post a Comment
just do it