Zvala
sam Tebe da me pohodiš,
dozivala
anđele preslatka hljeba,
izmolila
milost da opet me rodiš
za
sebe, za putovanje do Tvoga neba
jer
moja nebesa su pomalo štura
iako
blažena duša se kupa;
kod
mene je važan i stan, i ura
iako
srce mi prečesto lupa
zbog
milosti slavne što se prosipa
po
stopama koje nemaju tla
jer
me kaplja za kapljom obasipa
i
pere od grijeha i svakoga zla.
Dodaj
mi riječ nebesku, svetu
da
bolje ocrtam tu blaženost gustu
koja
tu prodire poput oaze u svijetu,
a
duše je vide kao prašinu pustu;
nek
barem jedna duša se nađe,
kao
i ja, u blizini Tvojega trona
da
lakše u pustoš još veću zađe,
da
se ohrabri kad čuje Ti zvona,
makar
će sanjati bogate trpeze,
makar
će žeđati vina i vode,
makar
polomit će sve svoje veze,
makar
će ostati bez slobode,
lomeći
krv, nerve i tijelo,
žudeći
sreću i varljive napasti
da
bi pronašla podneblje cijelo
u
kojemu Tvoje nebo će krasti.
29.05.2019.
08:38
No comments:
Post a Comment
just do it