Mnoge
priče
beskrajne
su,
nemaju
svršetka,
stih
im viče
prebajne
su
do
posljednja retka
kao
što bih reći,
kad
bih znala,
što
je zora rana
što
je mogu steći,
a
da nisam krala
ni
česticu dana,
u
tom kriču ptica
i
cvrkutu sjajnu
koje
sunce diže
iz
dalekih ravnica
kao
vječnu tajnu
što
prilazi sve to bliže,
što
je cvrkutanje glasnije
kao
da su jutarnji čuvari
molitvena
gradska časa
i
pjevanje im jasnije
kao
razgovor, u stvari,
što
ga vode iz sveg glasa
da
bi svaka se probudila,
da
bi svaka ptica čula
o
svom rasporedu sati,
da
se ne bi začudila
kad
nebeska kula
od
sunčanih vlati
sva
procvate
na
početku dana
sred
neba plava
što
prostire late
jer
je pjesma rana
jedina
i zdrava,
jer
donosi svitanje
što
kasnije stiže
kada
već su siti ptići;
cvrkutanje
svagdanje,
a
dan polako gmiže
da
bi uskrsnuće stići.
26.05.2019.
04:57
No comments:
Post a Comment
just do it