Svjetlo vjere

„Ja – Svjetlost - dođoh na svijet da ni jedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.” Iv 12,46

Prionuti uz jednu ideju ne znači postati ta ideja.

Jedan čovjek više je od jedne ideje, on ima pred sobom mnoštvo ideja kada odlučuje.

Ideja, sama po sebi, nije ljudsko biće i ne može se oživotvoriti bez čovjeka, to jest bez ljudi koji se međusobno mogu razumjeti u nekoj ideji više ili manje, ali uvijek s mnoštvom drugih ideja koje prate tu osnovnu ideju oko koje se ljudi dogovaraju.

Liberalnost može biti ideja, konzervativnost također, ali obje ideje, uz mnoštvo drugih ideja, nalaze se u ljudskom poimanju. Čovjek može slijediti samo jednu ideju, ali taj čovjek u takvom slučaju postaje bolesnik, fanatik i duhovni slijepac.

Jedan čovjek uglavnom je u isto vrijeme, ali u drugačijim okolnostima ponekad liberalan, a ponekad konzervativan.

Poistovjećivati kompletno djelo i život jednoga čovjeka sa samo jednom idejom, sa samo jednim smjerom djelovanja može biti opasno, može biti kardinalna i logička pogreška. Svrstavanje nekih ljudi pod jednu ideologiju, a drugih na suprotnu ideologiju je besmislica.

Isus nam sam govori da grijehe treba suditi, ali ljude nikada. Kada donosimo sud, to jest kada prosuđujemo, moramo prosuđivati ideje i djela, a ljude ne prosuđujemo nikada ili što je moguće opreznije.

Reći za nekoga da je liberal ili konzervativac, već znači svrstati ga u točno određenu političku liberalnu, odnosno konzervativnu stranku koja službeno postoji.

Kod kršćana i katolika najčešće se politička stranka bira prema kršćanskim uvjerenjima koja su ponekad konzervativna, a ponekad liberalna jer nitko nije tako sačuvao stare zakone kao što je to činio Isus Krist, ali također nitko nije tako slobodno i liberalno oživio pravednost i pravdu, i pravosuđe kao što je to činio Isus.

Isus je Glava kršćanima, katoličkim vjernicima. Njima ne gospoduju ideje i politička usmjerenja već Isus gospodari nad njihovim srcima i nad njihovim političkim odabirima.

Vjernici Isusovi znaju da Bog i po krivim crtama pravo piše, da stvara, upravlja, održava i popravlja sve i da sve čini novo.

Za čovjeka općenito smrtna je presuda imperativ da se negdje za nešto opredijeli, da se, primjerice, opredijeli za ovoga ili onoga lidera. Čovjeku je to, zapravo, nemoguće. Politički lideri u svojim javnim nastupima zastupaju neku ideologiju, a potom, kada siđu s govornica, okupe se u zajedničkim ručkovima te kao politički protivnici zajedno, uz ispijanje kave i raznih pića, odmjeravaju svoje snage, postaju prijatelji i postižu dogovore. Naivni su ljudi koji slijede samo ono što čuju s javnih govornica i pri tome misle kako su vjerni nekom lideru, kako su mu fanovi i prijatelji. Niti jedan čovjek ne može postati ideja, ne može se poistovjetiti s idejom koju zastupa. Često se opredjeljujemo za neke ideje samo zato što nam je simpatična osoba koja tu ideju predstavlja. Dakle, opredjeljujemo se za određene ljude pa makar oni pripovijedali kontradiktorno. Dajemo im nazive ideologija onako kako nama odgovara, ali to nema puno veze sa stvarnim stanjem. Tako na kraju prosuđujemo da su ljudi licemjerni, ali ispravnije bi bilo izbjegavati i osuđivati licemjerje kao grijeh, a ne ljude jer ljudi su svestrana bića.

Samo je jedna Osoba i znak i simbol onoga što govori, onoga što čini i onoga što jest sama u sebi, a to je Bog, Istiniti. Samo Bog može biti i svestran, i objektivan i strogo određen i konkretan. Ako čovjek Bogu vjeruje kao Čovjeku i Bogu, taj čovjek može slobodno vjerovati Bogu i kao zakonu i kao najrazličitijim idejama kakvih je prepuno ljudsko biće. Ideje su zato da se razmatraju u svjetlu vjere u Boga jer samo Bog je Istina.

Samo Bog može dopustiti ili odrediti čovjeku njegov put i svijetu svjetovne struje i strujanja. Za vjernika sve to su korisni znakovi vremena.

Ljudi su bogovi samo kao dionici Božjega života u Isusovoj Crkvi koja počiva na Kristu svetome, na svetim sakramentima koji su živi Bog što se daje vjernicima i dijeljenjem se umnožava. 15.05.2019. 07:38