Otajstvo Pastira

Ljubav je uvijek prisutna u životu, ona se uvijek nalazi tu negdje, u blizini. Ona je sveprisutna poput zraka i vode, poput žitnih polja i kruha ili vinograda i vina; ona je za nas duboki duševni doživljaj, ona se osjeća poznatim i manje poznatim načinima i o njoj se može govoriti i promišljati na bezbroj načina.

Ipak.

Ljubav je ljudima najmanje poznata od svih stvari.

Ljudi sve znaju o žitu i kruhu, sve znaju o vodama i zraku, o vinu, vinogradima i šumama, biljkama, pojavama, divljači; o kućnim ljubimcima, o prirodi, o društvu, o humanosti, o liječnicima.

No, nemaju definiciju ljubavi.

Neki kažu da je ljubav žrtva, a neki da je sloboda.

Nekad je ljubav darivanje, a nekada je ona veliki zahtjev.

Ponekad se očituje u sitnicama, u malim stvarima, a nerijetko čini i velika i značajna djela.

Sveprisutna ljubav nam je nepoznata, o njoj učimo dok smo živi.

Često se čuje o idealnoj ljubavi, o ljubavi na daljinu, o vječnim ljubavnicima, o majčinskoj ljubavi; često čujemo i onu Ivanovu riječ „Bog je ljubav”, ali o Bogu čujemo i mislimo još mnoštvo drugih različitih izjava i sve ih pokušavamo sagledavati iz blizine ili iz nekakve udaljenosti.

Često Boga pitamo zašto i kada, kako i koliko možemo, koga moramo slušati od svih glasova koje čujemo. Božja riječ nam tumači i savjetuje da ljubimo jedni druge, da ljubimo druge kao sebe same, da Boga ljubimo, da ljubimo strance, da ljubimo neprijatelje. Očigledno ljubav ima bezbroj načina i puteva, bezbrojne mogućnosti i vjerojatno su sve poželjne. Drugačije se ljubi partnera, a drugačije se ljube roditelji i vlastita djeca; drugačije se ljubi onoga koji i nas ljubi, a drugačije ljubimo tada kada nas ne ljube. U svakoj od bezbroj mogućnosti propadamo na ispitu ljubavi: čim se ljubavi približimo, ona kao da se sakriva od nas. Često za ljubav čovjek mora biti pripravan u svakom trenutku kako bi je jednom gestom, riječju ili djelom i jasnim činom očitovao. Budući da je ljubav svugdje i uvijek prisutna, čovjek ju može čuti, može čuti poziv ljubavi i može tom pozivu odgovoriti.

Ljubavnici se često susreću s tom osobinom ljubavi koja se sakriva. Oni zajedno žele svoju ljubav živjeti i u takvom zajedničkom životu spoznaju da je ljubav solidarnost, požrtvovnost, strpljenje, opraštanje, milosrđe i rad, neprekidan rad na sebi i ljubljenoj osobi. Ona romantična predodžba o divnoj i sretnoj ljubavi se sakriva i teško ju je pronaći, oživjeti ili sačuvati.

Bog nije bez razloga odabrao stočarski narod, narod pastira i stada kroz koji se želi približiti svim ljudima ikada rođenima na svijetu.

Često kažemo da smo mi maleni i sitni u odnosu na velikoga Boga i da nam nije sasvim jasno zašto se taj veliki Bog toliko trudi oko nas malenih i grešnih stvorenja. No, kada čujemo da je Bog naš Pastir i da smo mi njegove ovce, osjećamo se bijedno, čak i povrijeđeno: zar nismo ipak nešto više od ovaca? Ovčice su potpuno nesvjesne životinje, puštaju se pastirima da ih vode, ne znaju koliko se pastiri trude oko njih i nikada to neće moći znati.

Božja Riječ, Isus Krist, Sin Boga našega, Boga živoga sam postade Janje. Po tom uzoru i mi svjesno postajemo stado ovaca, janjad. „Gospodin je Pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam”, pjevamo u psalmu 23.

Isus je Božji dar ljudima.

U daru Boga Oca ljudima, svim ljudima, Sin Božji očituje ljubav Boga (u kojoj se ljube Otac i Sin u jedinstvu Duha Svetoga) i to na onaj način koji se nikada ničime ne može nadmašiti.

Isus je Bog koji dolazi da u punom čovještvu živi svoju ljubav i daje da se čuje njezin žarki zov (Dufour, str. 502). U samoj Njegovoj osobi čovjek ljubi Boga i prima Božju ljubav.

Prianjanje uz Božju ljubav nije stvar fizičkog susreta, niti ljudskog zaključivanja, to jest ono nije poznavanje po tijelu.

Apostol Pavao zapisuje u Drugoj Poslanici Korinćanima, glava 5, redak 12: „Zato mi od sada ne poznajemo nikoga po tijelu. Ako smo dosad poznavali Krista po tijelu, sad Ga više tako ne poznajemo.”

Za poznavanje Boga potreban je dar Duha koji u čovjeku stvara novo srce koje nije više nesposobno ljubiti Boga kao što pastir ljubi i poznaje svoje stado, svoje ovčice.

Tako Duh Sveti vodi čovjeka da živi sa svojim Gospodinom u dijalogu ljubavi i da tako pristupa misteriju Boga. Bog ne otkriva što On jest, On govori, poziva, djeluje, a čovjek tim putem dolazi do dublje spoznaje. Dajući Sina, Bog otkriva da se On sam daje u ljubavi: „On, koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već Ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s Njime?” (Rim 8,32).

Živeći s Ocem u dijalogu apsolutne ljubavi i otkrivajući tako da su Otac i On jedno odvijeka i da je i On sam Bog, Jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevu (Iv 1,18), omogućuje nam da spoznamo Boga kojega nitko nikada nije vidio. Taj Bog – to su On, Isus i Njegov i naš Otac u jedinstvu Duha.

A ljubljeni Isusov učenik, Ivan evanđelist, onaj koji je iskusio ljubav i vjeru, koji je pratio Isusa kroz čitavo Njegovo djelo, propovijedanje, progonstvo, optužbe, smrt, uskrsnuće, uzašašće, poslanje Duha Svetoga i kršćanski život poslije toga, može izraziti ono što je zacijelo konačna riječ svih stvari: „Bog je ljubav”.

Od svih ljudskih riječi s njihovim bogatstvima i ograničenjima, riječ „ljubav” najbolje nam može dati da nazremo misterij Boga-Trojstva, uzajamno i vječno darivanje Oca, Sina i Duha. 04.05.2019. 09:57

Iz Isusove velikosvećenićke molitve u Evanđelju po Ivanu, glava 17:

„Oče, došao je čas...

Ja sam objavio ime Tvoje ljudima koje si mi dao iz svijeta. Tvoji su bili. Meni si ih dao i držali su Tvoju riječ...

Ja molim za njih...oni ostaju u svijetu dok ja idem k Tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!

Ja sam im predao riječ Tvoju... molim Te da ih očuvaš od Zloga...

Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina. Kao što Ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. Ja sebe samog posvećujem za njih da i oni budu posvećeni istinom. Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao što si Ti, Oče, u meni, i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao... i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.”