Posveta zemlje

Kako plodna postaje poema

kad se nad njom nadviju nebesa

i, kao neka zemlja nijema

koja cvate latom plavetnoga vrijesa,

postaje nebeska, slatka

poput anđeoskih straža,

kao baršun ili svila glatka

koja postaje sve blaža,

što je bliže kraju nekom.

I daljine postaju sve kraće,

a blizine se šire kao rijekom.

Bogato je medno saće

i plod krasna propolisa

iza kojih straža bdi

koja nema jasna lica,

koja nikada ne spi.

Puno muke, izobilje truda

sada, zemljo, ti posveti

nebeskome Ocu svuda

pa do neba ti poleti.

19.05.2019. 02:10