Putovanje Istine

 

Prisjećam se ponekad i budućega,

silnih trzavica duše na izmaku moći

koje održavaju je iznad svega

što je nepotrebno duši kad bi poći

na to putovanje na koje se sprema

već odavno, ali ne za sada još.

Ništa loše u tom svemu nema,

to je mirisavo cvijeće koje ispunjava koš.

Samo, sjetim se, kao što bi svatko drugi,

bez tjeskobe velike i s punim povjerenjem

prema Kristu kao prema sunčanoj prugi

koja neprimjetno utopi se nebu silnim uvjerenjem.

Tko bi stigao o svome kraju na zemaljskom tlu;

ne stiže se zbog svih djela i molitve časne.

Još pomislim da je moje stanje uvijek tu,

uvijek sada dok po putu sipam kamenčiće krasne.

Putovanje to dinamično je u pasivnom stanju

što izvana izgleda ti poput drveća i zgrada

dok se duša sklanja prikupljenom znanju

koje pomaže joj da se snažno i sustavno nada.

Utješno je pomisliti o življenju svome,

neke lijepe trenutke obnoviti si uspomenom.

Najgore što ima u gradivu tome,

to se ispovijeda, greška smatra se tad oproštenom.

Nikad nije kako čovjek zamišlja i pripravlja,

za buduće znade samo Otac što objavi Sinu.

I kad duša sred života plodna puno zaboravlja,

njoj preostaje da čvrsto drži se za Istinu.

02.05.2025. 16:49