Tužna pjesma na tom rasporedu
ukrala je sebi prostor oglašavanja,
slično kao lampa nekom drvoredu
kao ukočena biljka željna uvažavanja.
Godine su duge grabeža i ratovanja,
ponavlja se sve zbog kreativnosti
što presušila je kao dani svatovanja
što su često se prepuštali naivnosti,
tajeći sve ljudske osobine, prigušene
pošastima što zaklanjale su sve vidike
što se otkriše sred bestidnosti opuštene,
postadoše tu normala kao groblja slike.
Dvije stotine i još mnogu godinu dana
krenulo je moderno nam ubojito vrijeme
za kojega jako razvija se svjetska oružana
kao napredak u olovo se pretvorilo sjeme.
Kad je ova duša pomislila da je dosta svega
jer da potrebno je konačno i život njegovati,
tada tek se rasplamsala sotonina stega
da pokaže željnicima da će blaga svijeta dati.
Polakomili se, na iznenađenje, ljudi željni rata
i da čovjek zaista je zvijer u svojoj biti,
dokazali svima, i od siromaha sve do aristokrata
cerekava zmija pristalice svoje neće kriti.
Tad u mnogi život došao je iznad sviju Kralj,
Čovjek Milosti i Vladar svega stvorenoga.
Poveo sa sobom vjerne duše u sunčani kraj
da im dade svjetlo, piće, gozbu, svetkovinu Boga.
Vječan život daje duši svu toplinu, i da osjeća
za sve te druge žedne milosrđa ljude.
Nije važno to imanje materije, oružje i odjeća,
već je najvažnije da u srcu čovjek pravi bude.
21.05.2025. 20:31
No comments:
Post a Comment
just do it