Život je ponekad spor,
a onda brzo ode.
Od mladih do staraca zbor,
svi prebrzo brode.
Žurba krade životnu mekoću
i radost slavljenja Stvoritelja, Boga.
Površnost i nemar donose sljepoću
pa čovjek ne vidi dugo Spasitelja svoga.
Možda nikada nećeš tu riječ uhvatiti,
ni taj stih, od ljubavi ispleten.
Teško je sebe u svijetu shvatiti,
i da Bog je s ljudima isprepleten
tako čvrsto da ničega više nema
što bi bilo velike pažnje vrijedno
do li Kristova ljubav, glavna tema
u kojoj su Bog i svi ljudi jedno.
Ta jedinstvenost u jednome krugu
gdje ljudi su svjesni božanstvenosti,
ono je što pobjeđuje i ozdravlja tugu,
i bolest, i rat, i nemir, trulež lijenosti.
Kada odem, nagrada će možda doći,
jer tu cvate solidarnost siromaha,
za svaki pokret suosjećajnosti u nemoći,
za zajedništvo bespomoćnih uzdaha
koji oganj zapale i kao vječnost gore
u molitvama, u srodnom susretu Zavjeta
i nikada ne izgaraju, nego čuju se, zbore
do nebesa, do svemira, do kraja svijeta.
28.05.2025. 23:00
No comments:
Post a Comment
just do it