Ostavljaš me tvrdoj ledini
gdje mi nema brijega
da se nađem na sredini
u tom času Tvoga bijega.
A bilo je prilika kada si me znao,
imali smo zajedničku čašu,
više puta si me milom zvao.
A sada si napustio muku našu.
Ostavio mene, svoju, blaženu,
pohitao ka izgubljenoj duši
koja ima muku, vrlo traženu.
Treba Tebe da se ne osuši.
Tako okupljaš Ti svoja stada,
tako načinio si svoj puk.
Nevolja se bere dok je mlada,
uzima se dok još napeti je luk.
Tko iz muka svikne posluhu,
taj Te za sve izgubljene moli.
Uvijek ima puno mjesta Duhu,
uvijek ima netko tko nekoga voli.
Ostavljaš me sigurnu, Isuse, u srcu
gdje si se nastanio za vijeke.
Sad pronađi duše koje su u grču,
sa sobom ponesi mene preko iste rijeke.
Tako je za teških noći, svijetlih zora dana
kad se narod okupi u uskrsnuću
jer Tebe će, Kriste, naći usred svojih rana
gdje nas uvijek čekaš u ganuću.
22.02.2023. 23:36
No comments:
Post a Comment
just do it