Davne obale

Znam, uvijek si tu

i mir u meni vlada.

Živim Tvoju divotu

u središtu grada

koji tako je daleko

sada od mene.

A tamo, prijeko,

nema ni sjene.

Lice Ti svijetli

za naraštaje;

tihi su vjetri

i lahor nastaje.

Vrtovi šetnje,

mirina i muk.

Pjevice ljetne

i ljiljana struk.

Sjećam se uzora

djetinjstva svoga.

Bez ikakva ukora

junakinje sloga;

marljive žene,

tihe, a slavne.

Kao od pjene

obale davne.

Budiš mi sjet

maštovitih sati,

a veliki svijet

neće još stati.

Zato me nađe,

za dušu svoju,

i pusti mi lađe

za ljubav moju,

da k sebi se vratim

radi odgovora,

da poziv Tvoj pratim

kroz brda i mora.

I tako smo slični,

o, Bože moj;

dlanovi vični

za nespokoj.

Ti si kao ja,

a ja sam Ti.

Ta je melodija

iz naše vječnosti.

17.02.2023. 20:48