Danas dan je kad smo bili,
kada smo se rastajali
poput svih leptira što ih love.
Dragocjeni, lijepu paučinu svili
onih dana kad smo nastajali
kao grupa koja ljubavlju se zove.
Pokrali su mreže, paučinu izgazili
samo da se domognu ljepote
koje nitko ne može se nasititi.
Izložili leptire da bi se izrazili
pa zaboravili nebeske divote
kojih voda može svakog stvora natopiti.
Sada oprostite što nas gledam k'o leptira,
to je samo mala slika robova slobode
kojoj svi smo pristupali tako smjerno,
diveći se poretku od reda i nebeskoga mira.
Sad je sasvim drukčija ta borba koju vode,
oni ne znaju se izgubiti tako vjerno.
Oni ne znaju da l' cvate cvijeće koje brane,
kako rastu plodovi prirode, baš zelene,
da smo mi svi ljubomorna zakonita djeca
na ta naša blaga kojima se hrane,
mada stvaramo si od slobode medene
i da naše srce pjeva, a njihova borba kleca.
I dok mi smo istinski, pod parolom bezakonje čine
koje nama ne dopušta to ropsko ljubovanje
zakonima, pravilima, božanstvenoj ljubomori
jer će doći vrijeme da ih strelica ošine
što raskida svako grubo ludovanje.
Tada će se znati tko se ljepše bori.
Danas dan je kad se zvijezde sastaju
što su potekle zemaljskim nebesnicima
poslije sunčanoga leta.
I dok svi još pozemljari maštaju,
slat ćemo im meda vjesnicima
s radošću propupala cvijeta.
To su crne boje neba, modre boje mora
i rumenilo sunca što će opet zasjati.
Purpurne je boje drveće i mjesečina
koja dođe uvijek prva ispred zbora.
Zelena će trava toga dana nastati
kada se pokore zbog svih svojih čina.
11.02.2023. 23:16
No comments:
Post a Comment
just do it