Molitva ponekad zastane k'o ptica
da bi pregledala kraj nad kojim leti,
da bi promotrila sve obrise lica
zbog kojih se svog života sjeti
i s kojima let si svoj upravlja.
To je gledanje si prošla puta,
prvog leta koji se ne zaboravlja,
budućega smjera da ne luta.
Tada Majka molitvu usmjeri,
Duh je Sveti uzdahom potakne.
To se događa u ljubavi i vjeri,
svaka slika malo spoznaju pomakne,
zagrije se srce, kamenita zrnca krune
s kojih isijava ugodna toplina;
ražari se duša koju Isusove rane pune,
a na dlan se spusti prozirna dubina.
Inače sam sakrivena poput mraka,
moždane mi lete putovima stranim
pa se lako gubim kao neka zraka,
prekrivena sjenama neznanim.
A dok molim, tad progledam,
tad i čujem Boga što me liječi
pa Mu život pripovijedam
da Mu lakše čujem svete riječi.
26.02.2023. 20:40
No comments:
Post a Comment
just do it