U nutrini tiho pjeva
anđeo iz neba plava,
žive vode mi nalijeva,
a iznutra suklja lava.
Neće probiti ni trunak sreće,
tako nježne, osjetljive.
Samo plamti i na usne slijeće,
opore, dosjetljive.
Riječ je njena, zaborava nema,
ponavlja mi sve refrene.
S dušom puni se fonema,
kao latica što nikada ne vene.
Zidovi i staklo blago zvone,
zvuk se uspinje do vrha
pa se spusti, lako klone,
uzgred proizvodi dašak srha.
Sve je Božji hram i glas,
zvukovi su nadnaravni
kao kakav neviđeni kras,
neponovljivi i tako davni.
Hvalu podaj Bogu dragom,
u tebi je, dušo, Kristov mir.
Raduj Mu se punom snagom
kao ponor, kao oganj, kao vir
da se ljubav sva razbudi
kao krila proljetnih leptira.
Posljednja ti zora rudi
prije svadbenoga pira.
23.02.2023. 03:05
No comments:
Post a Comment
just do it