Farizejstvo

 

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.« (Mt 23,13).

Puno istine za naša siromašna srca, za naše sirotinjsko ponašanje.

Izobilje ljubavi za naše lijene duhove.

Punina života za naše ranjene duše.

Biblijski mentalitet, hebrejski, grčki ili mentalitet rimskog stotnika, ili mentalitet Propovjednika, ili onaj Prve Ivanove poslanice, ili Pavlov mentalitet – sve je to mentalitet Svetoga pisma, to jest Božje riječi.

Još bi bilo strože reći da nemamo Isusov mentalitet.

Naravno, reći ćemo, Isus je Gospodin, a mi smo samo ljudi; Isus je potekao od Izabranog naroda, a mi od pogana. No, to su izlike koje ne stoje. Isus je univerzalan, i mi smo univerzalne vjeroispovijesti.

Izgleda da je to pitanje ljubavi, sposobnosti za ljubav.

Izgleda na prvi pogled da nismo ni rođeni s jednakim mogućnostima za ljubav, ili da nam je netko pokvario sposobnost za ljubav, ili da su takve okolnosti oko nas, ili da je to jednostavno naš križ.

Bog je Ljubav.

Bog je Put.

Ljubav je put.

Bog je Ljubav.

Bog je Istina.

Ljubav je Istina.

Bog je Ljubav.

Bog je Život.

Ljubav je Život.

To je već više nalik mentalitetu Svetoga pisma.

Biblijski pisci pokazivali su nam i pokazuju nam put kojim idemo.

Oni uvijek pripovijedaju istinu, i lijepu, i manje lijepu i ugodnu.

Oni su nadahnuti Duhom Boga živoga, a to znači da zapisuju iz ljubavi i da ljube, barem svoja plemena ako ne i susjedne narode.

Sveto pismo nema licemjerja, a bilježi o licemjerima.

Licemjeri su kukavice, oni koji jedno kažu, a drugo čine.

Često se zaklinju na vjernost, a onda su preslabi ispuniti obećanja.

Često su glasni da ih se čuje i vidljivi da ih vide, ali odjednom nestanu ili promijene način i izražaj govora, ili samo šute i gledaju u daljinu, ili pokušavaju protumačiti nedvojbeno licemjerje nekim sumnjivim razlozima. No, djela su im ista. Riječi im nisu toliko važne pa ih lako zamijene ili promijene.

No, djela su im nalik riječima, a riječi pokazuju da nemaju onaj mentalitet koji se može otkriti u Svetom pismu. Dakle, vjeruju u Gospodina Isusa, ali ne žive po Isusovim savjetima već žive po svome.

Rado sude drugim ljudima.

Rado osuđuju sami sebe.

Slabo su svjesni što govore i što čine.

Slabo su slobodni, štoviše, kao da su pritisnuti i pritiješnjeni nekom silom koja im zauzda i zaveže jezik.

Ljubav se ne ponaša tako, kao da je netko zlostavlja.

Isusa su grubo zlostavljali, ali nije bio licemjer. Nije odgovorio na zlostavljanje šutnjom ili izlikama nego je opraštao ljudima jer zlostavljači ne znaju što čine. A kad oprostiš zlostavljaču, ne možeš mu više suditi. I tako Ljubav uvijek slobodno živi, često čak i kada je zlostavljaju.

Ljubav je jedini put za opraštanje.

Blagoslivljanje zlostavljača ili neprijatelja put je kojega nam pokazuje Isus. To je način na koji se čovjek može osloboditi zlostavljanja i zlostavljača.

Postoji i druga strana licemjerja koja se otkriva kada se vjernik uvrijedi zbog tuđega ponašanja ili tuđih riječi. Licemjeri su gotovo uvijek uvrijeđeni. Tako izgledaju, namrgođeni su, dižu glave, izvijaju vratove, okreću pogled.

Ljubav je ljubazna, hoće razgovarati, a ne želi blebetati. Naročito tada kad je u molitvi, pred Oltarom ili slično.

Licemjeri ne pokazuju put, čak ni tada kada su sigurni da idu u pravom smjeru. Neznancima i susjedima kažu da ne znaju kojim putem se ide ili gdje je to mjesto koje ljudi traže.

Licemjeri će rado zakrčiti prolaz drugima.

10.02.2023. 06:48