Duhovni hram

Radosno se k Tebi, Kriste, privijam u duši

dok Te blagujem u Tvojoj jednostavnoj riječi

što me prosvjetljuje, što mi sve okove ruši,

kojima sam zasužnjena, da ih svezati me spriječi.

Žele svezati me ti okovi svijeta kao grabežljive ptice,

sa svih strana stežu moje misli, moje tijelo;

čine farsu, laž i klopke podmeću mi potajice

koje ne bih znala da Ti nemam Tvoju riječ za jelo.

Velike su kušnje Tvoje, prozirne su tek ponekad,

ali kada nastoje me zarobiti, ja se Tebe sjećam

jer su riječi Ti u srcu mome na toj straži gdje je „Čeka”,

gdje osvijesti me te ljubavi Ti plam što ga osjećam.

I kad ne znam, spašavaš me jer se Tobom hranim

i u sebi ja već dugo svoju gradim neprobojnu kulu.

To je Tvoja ljubav za me što je u sebi pohranim

kao što se molitve poslažu kada čujem na Te hulu.

I kad su vremena dobra, još Te više slušam, Kriste,

molim one Anđele Ti da raskinu svaki lanac koji je na meni.

Svaki okov spadne da se jasno vide Tvoje riječi čiste

što ih izgovara duša i na svjetlu, i u sjeni.

Jer Ti, Kriste, dušu si mi davno pripravio

pa se navikla je da u njoj si svakim tijekom.

Tako si me, kao suho tijelo, popravio.

Poput duhovna ću hrama stasati ja vijekom.

18.08.2022. 11:26