Svjetlo kršćana

 

Svjetlom vjere u Isusa Krista čovjek može čak spoznati i svoj vlastiti um.

Razbor ljudski je dar s neba, to je jedan od najvećih darova Duha Svetoga, Duha Kristovoga i Duha Boga Oca na nebesima.

Kada čovjek koji je vjernik Isusov spoznaje u vjeri neke činjenice koje bez vjere u Boga ne bi lako dokučio, kad je pun toga nadahnuća, inspiracije, tada takva spoznaja putuje kroz razum, putuje ljudskim umom koji raznosi činjenicu po čitavom ljudskom organizmu, po tijelu, kroz dušu, u duhu čovjeka.

Duh čovjeka se najdulje razvija. Najprije se čovjek razvije biološki, pa ekonomski, pa socijalno, pa financijski, a možda je već i duševno prilično razvijen, to jest može već zarana naučiti životne činjenice, razumjeti vezu između uzroka i posljedica, može spoznavati zakonitosti u životu i svijetu. Tada, tek tada pomalo sazrijeva i duh čovjeka.

Vjera u Boga je isključivo dar Božji, jedna od ulivenih, religioznih kreposti, kao i ljubav prema Bogu i drugima, ispravna ljubav prema sebi; kao i nada u vječni spas koji dolazi od Boga svim ljudima.

U svom duhu čovjek razvija vjeru, nadu i ljubav. To znači, dakle, da vjera, nada i ljubav prolaze kroz ljudski um, a potom onamo kamo ljudski um usmjerava te kreposti. Ako moli Boga, ako je Božji molitelj, svaki vjernik razvija vjeru, nadu i ljubav uz Božju pomoć sve do ljubaznih riječi, sve do milosrdna srca, sve do velikih i malih dobrih djela.

Tek u svjetlu vjere čovjek može povezati sve što vidi i spoznaje u jednu jasniju cjelinu. A kada ima pregled duha nad cjelinom, tada je čovjeku jasno što se događa i zašto se događa u njegovoj duši i u okolini.

Tada nije teško prepoznati svoje grijehe, a po njima i prepoznati grijehe svijeta. Tada je radost ispovjediti Bogu svoje grijehe i hvaliti i slaviti Boga neprestano. Tada je sreća slijediti Isusa, a blagoslov su odbijanje i progoni koje vjernik doživljava.

Tada čovjek u daru vjere, nade i ljubavi razvija svoju razboritost, postaje savršeno strpljiv, spoznaje svu ljepotu poniznog stava i poslušnosti riječima Božjim, postaje umjeren u svemu, a to je krepost nad mnogim ljudskim krepostima te tako vjernik i grešnik Božji postaje malo po malo istinski pravednik. Isus svome vjerniku daje snagu i hrabrost, jakost i podnošljivost.

Vjernik više ne živi u svijetu, ne privlače ga igre i igračke svijeta za site i bogate ljude.

Vjernik tada živi u Bogu, u Kristovoj Muci, u Njegovom Križu i uskrsava s Isusom na vječni život koji počinje već na zemlji, u ovome zemaljskom životu, a u nebeskom se životu neće dovršiti nikada. 19.08.2022. 12:02

Isusov spasiteljski poziv:

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.« Mt 11, 28-30