Povratak siromaha

 

Za Tebe ja živim i za Tebe bdijem,

mada preslabe su koraka mi rijeke

što ih, nespretne, već odavno krijem,

Isuse i Bože, Muke strašne, ruke meke.

Kriste moga vremena i toga mjesta

gdje se nalazimo, gdje se sastajemo

kad su naši dani k'o sekunde česte,

gdje sve više prijatelji postajemo,

tako krvav si na križu Sionskome,

tako lijep si svojim uskrsnućem.

Mi smo, ljudi, svi na tronu Milosnome

kojem priđeš kao žezlu vrućem

da nas kušaš, da nas oblikuješ

i da stvoriš naša postignuća,

tu našu duhovnost koju kuješ

kao stijenu na kojoj se gradi kuća.

Od našega tijela postajemo razni,

svakojaki, držimo se mača

dok su naši domovi svi prazni;

laćamo se rata što nas jača

u svoj bezobzirnosti, duše uništava,

od srca nam čini neprobojni korpus,

a sve zato da se zgazi mlada trava,

da bi mlado biće postalo abortus.

Stoga mnoge duše same sebe poriču,

kažu nema zla, cilj se opravdava stilom;

svojih vlastitih se kvaliteta odriču,

tuđe gledaju, sve s pohlepom i silom.

Tako pun si krvi tu, na križu Lubanjskome,

tako rado život svoj i dušu nam prepuštaš.

Tko će klanjati se snijegu predlanjskome

iz kojega niče Milost kojom Duha spuštaš?

Tako lijep se očituješ kad se pokajnici poklanjaju,

kad Te srce gleda, Kriste, koje stiglo je do zida.

Tamo ogleda se ljubav svijeta što je sklanjaju

i guraju pred sobom koji odbijaju dar svog vida.

Božanstvo nam Tvoje dođe u svakoj minuti,

svakog časa rađaju se Tvoji siromasi,

i Djevica, Majka uznesena ogrne ih svojom skuti,

Tvoji izabrani koje Volja Boga spasi.

Pred Tobom se prostirem u predanosti,

mada oslabile sve su moje snage

što ih guram prema Tebi kao žive kosti

koje Uskrsnuću nose svoje prazne krčage.

Tko je žedan, neka zahvati te vode,

besplatno nek primi tu Ljubav života.

Neka spozna kako med i mlijeko gode

kad se uzimaju s božanskih divota.

13.08.2022. 21:53