I, dok bijah u toj tami sama,
prođe sjena ispred mene,
psihu moju poremeti izvjesna Dama
da izrecitiram sve molitve njene.
Dah me leda na toj stazi zaustavi,
sjetila me svega što je bilo nekoć
kad sam dopustila da me gnjavi
guba koja imala je tajnu moć.
Bijah kao dijete koje teret ne zna
i da ostalima život lakše kreće;
ne viđah tu djecu na terenu zla,
za me nigdje nije bilo tame veće.
Mati gledala me, pazila na moju ćud,
kao tada, nisam mogla van.
Strpljivo sam čekala na vihor lud
da otvori škure, uđe mi u stan.
Reče mi da Bog me za sebe je htio
i na dlanovima da mu piše
moje ime što mi ga je krio
da bih snage upila još više.
To je bilo na dan uskrsnuća,
ledena samoća postala mi sjaj
što ga nema zvijezda umiruća
s koje bliješti unutarnji kraj.
Ostala sam kao mlada kćerka,
emotivno dijete iza gube
da me život samo mjerka,
da ne vidi kako anđeli se ljube.
08.09.2024. 12:51
No comments:
Post a Comment
just do it