Wednesday, September 11, 2024

Zamračeni prozori



I, dok bijah u toj tami sama,

prođe sjena ispred mene,

psihu moju poremeti izvjesna Dama

da izrecitiram sve molitve njene.


Dah me leda na toj stazi zaustavi,

sjetila me svega što je bilo nekoć

kad sam dopustila da me gnjavi

guba koja imala je tajnu moć.


Bijah kao dijete koje teret ne zna

i da ostalima život lakše kreće;

ne viđah tu djecu na terenu zla,

za me nigdje nije bilo tame veće.


Mati gledala me, pazila na moju ćud,

kao tada, nisam mogla van.

Strpljivo sam čekala na vihor lud

da otvori škure, uđe mi u stan.


Reče mi da Bog me za sebe je htio

i na dlanovima da mu piše

moje ime što mi ga je krio

da bih snage upila još više.


To je bilo na dan uskrsnuća,

ledena samoća postala mi sjaj

što ga nema zvijezda umiruća

s koje bliješti unutarnji kraj.


Ostala sam kao mlada kćerka,

emotivno dijete iza gube

da me život samo mjerka,

da ne vidi kako anđeli se ljube.

08.09.2024. 12:51


 

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts