Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,
a s istočne strane sunce je rumeni.
Kakva ljepota da jesen zakipi
i zaživi konačno dah u meni,
poslije duga, iscrpljujuća ljeta
kad sam živjela k'o gušter u tmini,
sakrivajući se od užarena svijeta.
Sada, brate sunce, sada mi sini
dok hlade me kišne isparine
da punim plućima udišem
nebesku svježinu okamine
i o krošnjama Bogu pišem
da mu zahvalim za još jedan dan
moga života, ljetna, preživljena.
Duh je Sveti s borovima bio mi san
da neću sad mrijeti kao zapostavljena.
Dobro jutro dobro mi započelo
i što još više mi kao čovjeku treba
da uđem u život u punini i smjelo
sada, kad imam blagoslov neba?
12.09.2024. 07:00
No comments:
Post a Comment
just do it