Žrtveno Janje

Progone te kao lovinu, veliku i strašnu,

teškom artiljerijom idu sada na te.

Unisona gomila nema sliku jasnu,

histerija se valja protiv, nitko nije za te

jer se nisi nametnuo kao jaki vođa

što se zna probijati u svijetu laži

prevarama, silom što po svijetu hoda,

carem, vojskovođom koji kaznu traži.

Ne podnašaju ti milosrđa nježan vid,

hoće da im laskaš i da ih pohvališ.

Doprijeti do ljubavi smeta strašan zid

i nemaju čime gasit vatre koje pališ.

Srca kamena tvrđa su od svake stijene,

svi bi svoje zasluge i svoja prava,

obaveza samo jedna, da su kao hijene,

da unište i da potapaju zemlju kao lava,

da se krivnja ne vidi u savjesti tupoj.

Lijeni mozgovi što samo kruha žele,

želudaca napunjenih išli bi u boj

tamo gdje se samo nagrade dijele.

Ne znaju za požrtvovnost, ni za trud

i ulažu imovinu čitavu u prazno.

Kažu da si zločinac ili da si lud,

smišljaju opačine i oružje razno.

Ne znaju za nebo i za božanske stvari,

ruju svi po blatnoj oranici smrti.

Svi gledaju dolje, mrze te i nitko ne mari

što se njihov život u praznini vrti.

Tko to može opravdati i zauvijek oprostiti?

Samo Bog nad bogovima i presveto biće

što će žrtvovati mnoge dare svoje i postiti

da nad svima jutro uskrsnuća sviće.

Tko te čuje, tko te vidi, Janje duša svjetlosti,

tko te željno čeka u njihovoj sjeni?

Isuse i Kriste, učitelju praštanja i svetosti,

pogledaj i moje srce i smiluj se meni.

20.09.2024. 01:17