Utemeljeni u vjeri

 

Milost Gospodina našega Isusa Krista,

ljubav Boga Oca

i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.

Najveće teološke, od Boga ulivene kreposti, kršćanske, vjerske kreposti sastavnica su svakog vjernika katolika, to su vjera, nada i ljubav kojima smo prožeti u Milosti što se prosipa po nama i kroz nas djeluje, stižući odozgora, kroz duhovni svijet u naš duh.

Bog je stvorio nebo otvorenim i širokim prostorom, za razliku od konkretne i skučene zemlje, kako bismo lakše poimali duhovne prostore kada u nebo gledamo i kada znamo da je Gospodin uzašao pred apostolima na to isto nebo, nestao među oblacima koji su simbol Božje prisutnosti, Božjega Duha jer Bog je Duh. Bog je taj širok i predivan prostor, nebo iz kojega nam dolaze svakojake vremenske prilike i neprilike, dan i noć, a silazi u nas i Milost njegova u izobilju. Milost nas ispunjava i trudi se s nama jer bez Boga ne možemo poduzeti, ni ostvariti ništa.

Mi smo zemaljski, u podnožju, dolje, na nižem stupnju pa u poniznosti možemo primiti, kao vjernici i dok molimo Boga, izobilje milosti Božje.

Milost od Boga jest kao jedan plast koji ravno stoji, oslonjen na druge plastove: na Tradiciju, Sveto pismo i Crkveno učiteljstvo, to su plastovi našega vjerskoga života i djelovanja koji uvijek postoje zajedno, jedno bez drugoga i trećega, i četvrtoga ne bi išlo, nije pravovjerno.

Ne postoji samo naša zemaljska vjera, nada i ljubav već se one , kao božanske kreposti, ulijevaju u duhovno područje ljudskoga bića.

Nije isto vjerovati zemaljski i vjerovati nebeski, ljubiti zemaljski i ljubiti nebeski, nadati se zemaljski i nada nebeska.

Riječ krepost (ili okrepa) znači vrlina. To znači da vjera, ljubav i nada ne mogu biti pogrešne osobine, a poželjne su kod svih ljudi.

Pojmovi 'katolik' i 'katolička vjeroispovijest' podrazumijevaju osobu koja se nada protiv svake nade, koja vjeruje i kada život ne ide dobro i kad je sve u redu i koja ljubi Boga, a po Zapovijedima ljubi bližnjega kao sebe samoga.

Iz Svetog pisma izvukli smo osnovna pravila i zapovijedi po kojima nam je uspinjati se do duhovnih prostora, izlaziti iz svoje zemaljske skučenosti i približavati se Bogu kako bismo se susreli. Tu je najbliže Djevica Marija da nas zagovara u Duhu Svetom što ga Bog Otac i Sin šalju na sve ljude, a posebno na katolike u sakramentima.

Rekli bi mnogi da to pripada teoriji i prakticiranju vjere katoličke, ali to je samo zemaljski izraz za ono što je mnogima drugima strano i nevidljivo.

Teorija znači ljudsku riječ koja nešto pretpostavlja i istražuje argumente i dokaze te ih provjerava u praksi, empirijski. To u duhovnome svijetu nije isto tako već mnogo više i jasnije. Mi, vjernici imamo Isusa Krista koji je Riječ što se objavljuje čovječanstvu, zajedno s Ocem nebeskim i to nije puka teorija već božanski govor i razgovor ili molitva i uslišanja.

Biti praktičan vjernik znači ići redovno na misno slavlje i konzumirati sakramente Katoličke Crkve.

Biti u milosti Boga i u ljubavi i zajedništvu znači uspinjati se neprekidno na nebo, u duhovni prostor gdje se Bog Otac i Sin i Duh Sveti nastanjuje u vjerniku i gdje Krist otkriva nebeske stvari, duhovni svijet svakome vjerniku.

Zato je potrebno prihvaćati Crkvu i vjeru, a također i tradicionalnu praksu katoličkoga učenja.

Individualna vjera postoji, ali ne postoji individualan Bog nego univerzalni Bog i univerzalna vjera do kojih se dolazi kada se stigne u duhovni prostor gdje se vjernici rješavaju praznovjerica i malovjerja.

Zemlja je podnožje božanskim prostorima na kojemu su dobro utemeljene i uglavljene zapovijedi kao kostur koji čvrsto drži lepršavost i duhovnost nebeskog prostora. Čvrstina je neophodna za dobar razvoj i uspon vjerskoga života. Vjera je vidljiva po djelima, ali sama srž, Duh, nije vidljiv prostom zemaljskom oku.

Na nebesima, u duhovnom prostoru razmišlja se srcem i gleda se duhovnim očima.

Osim ovih ulivenih kreposti, vjernici razvijaju i četiri glavne zemaljske i kardinalne kreposti na zemlji: razboritost, pravednost, hrabrost i umjerenost, a dijelom i nebesku poniznost koja se Bogu klanja, vlasti poštuje i bližnjega ljubi.

Mir Kristov ostao vazda s vama i prebivao tu zauvijek. 18.09.2024. 02:38

„Ostanite u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom (Usp. Kol 1,23).”