Dijete Oca svoga

 

Ti, najjasnija tajno;

ti, dijete Oca svoga,

sunce i zlato sjajno,

slobodo srca moga,

zovem te imenima

koja mi ostavljaš

da znam te po njima,

da me ne zapostavljaš

nikada, nikada.

Sve tvoje objave

djeca su mlada

kada se jave.

U snu mi daješ,

na javi još više

i dobro me poznaješ,

svaku kap kiše.

Više te ne sanjam

kao nekada, davno

jer stalno se klanjam

tajno i javno;

u nutrini se divim

izvana dok te pratim

putovima krivim

da grijehe skratim,

da prije te sretnem

razdragana, mirna,

da sebe ne smetnem

s uma ti umilna.

Kao dijete trčim,

stazama jurim

i dračje krčim,

sve više žurim,

mada ni ne znam

što želim naći

jer hrabrosti nemam

u srce ti zaći.

Možda naiđem

na iznenađenje

kad bliže ti priđem

s tim raspoloženjem.

Što bliže ti si

u mome životu,

to viši su klisi

za tvoju dobrotu.

Vodi me bilo kamo,

u predjele neznane

gdje sunce je samo

i staze zvjezdane.

Sve je u redu,

u nizu, u skladu;

po jasnom slijedu

ka nebeskom Gradu.

Jer ti me obasipaš

divotama svojim,

život mi rasipaš

da te se bojim.

Ti si realnost,

neprekidan boj;

ti si mi stalnost,

Gospodine, Isuse moj.

15.09.2024. 15:55