Lako breme Isusovo

 

Kažu ovako: „Zašto nam je Marija važna?”, „Što nam znače apostoli?”,

„Kada moramo misliti na Apostolske poslanice?” „Zašto pisac neke biblijske knjige ne govori jasnije, zašto ne sastavi sažeti odlomak?”, tako govorimo o knjigama, romanima, žutom tisku i novinarima, o književnim djelima i stručnoj literaturi, o pjesmaricama, o slikovnicama.

„Što je pisac htio reći?; „Što je točno mislio govornik?”.

Umjesto da otvorimo oba uha, sve osjete, osjećaje, svoje poglede, boli, žuljanja, strpljenje i nestrpljenje i usredotočimo se na sugovornika onako pozorno kako razgovaramo s dragim ljudima jer neće nam pasti takva pitanja na pamet već tada kada ne sudjelujemo svim umom svojim. Ako i kažete nekome 'što je pisac htio reći', shvatit će to kao šalu gotovo svaki vaš dragi sugovornik. Svim umom svojim sudjelujmo u razgovorima. Ne moramo biti dubokoumni, možemo biti ono što jesmo. Isus govori ono što je za nas prejednostavno, očigledno i razumljivo, shvatljivo, ako ne odmah, onda u sljedećem trenutku već smo shvatili o čemu govori, o kome i što.

Nismo navikli tako razgovarati, nepristrano, spontano. Naročito tada kad smo svjesni da je Bog Stvoritelj pred nama. Ali Isus vidi naše misli, naša srca, naše želje, naša predbacivanja i našu prljavštinu ili čistoću.

Svi koji smo navikli glumiti, to pred Gospodinom ne djeluje. Isus odgovara našem iskrenom i sakrivenom umu, razgovara s najdubljim tajnama naših duševnih života i pita razumijemo li mi sami sebe, čujemo li se što govorimo kada smo pred Bogom? Jest, Isus je čovjek, ali nema naše grijehe i zablude. Nije potrebno brinuti gdje se nalazimo, u čijem okruženju, sve je Božje. Kad molimo, tada razgovaramo s povjerljivom božanskom osobom koja nas ljubi i razumije najviše i najbolje na svijetu. Znamo li razgovarati otvoreno, otkriveno sami sa sobom kao da unaprijed znamo što ćemo reći i što ćemo učiniti tijekom dana? Ili su naši dani tako ubrzani i napunjeni susretima da ne stignemo razmišljati detaljno o bilo čemu, o riječima, o namjerama, o djelima i činima, o gestama, o životu i smrti? Zar vam se ne događa da po čitav dan razgovarate s Isusom ili Marijom te da ne morate zbog toga svakoga časa činiti znak križa na sebi ako se toga ne stignete ni sjetiti?

Nije svaki razgovor s Bogom neka službena molitva. Između redaka znamo da je Bog uz nas, u nama, s anđelom čuvarom, u Mariji i velikim i još većim ljudima za koje službeno znamo da su sveti i s onima koji su nam preminuli, i sa svima koje želimo čuti, a nisu službeno sveti ljudi Crkve. Isus će nas obavijestiti o svemu što nam je potrebno znati. Ako nas ne obavijesti, znači da nam to nije za sada ravan i pravi put; Isus nas vodi, a mi se samo moramo dati voditi, a ipak učiniti ono što želimo po svojoj volji, usklađenoj s voljom Boga.

Reci Isusu neka kaže tvome neprijatelju da mu želiš da ga blagoslovi Gospodin i da ga čuva, da ga licem svojim obasja, milostiv neka mu bude. I dalje: Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese.

Ne moraš ništa drugo reći, ne moraš osjetiti ljubav, samo nastoj biti svjestan što si mu rekao. Isus će poslati tvoju poruku i želje na pravo mjesto. Više ne moraš brinuti. Ako te briga opet obuzme, opet izreci Isusu riječ blagoslova dok misliš na svoga neprijatelja i progonitelja, na nekog zločinca, na onoga tko je ovisnik ili preljubnik, na nekoga tko pripovijeda oduševljeno o rodnoj ideologiji. Svejedno. Isus će učiniti velika čuda s tvojim blagoslovima.

Ako si čuo nekoga da se pita koja je Božja volja za njega, eto, to je.

Hvala ti, Isuse, za sve što mi daješ i za sva dobročinstva tvoja, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova, Amen. Marijo, Majko milosrđa, moli za nas. Sveti Josipe, moli za nas. Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas od Zloga. Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka bi mu zapovijedio Bog, ponizno molimo, ti, Vojvodo vojske nebeske, božanskom krepošću svojom i anđeoskom čistoćom Sotonu i sve duhove zlobne, koji obilaze svijetom na propast duša, u pakao strovali.

Ne moramo strahovati na dlanu Isusovu, u srcu Majke. Ta, toliko se zalažu za nas i oko nas. Neka se nikada ne dogodi da Isus mora ostaviti sve druge ovčice da bi pronašao nas i otkrio gdje smo se izgubili kako bi nas doveo nazad u svoje stado i na svoje ognjište. Ostanimo uvijek blizu svoga Dobroga Pastira. Nikada ne moramo iz njega izlaziti. Slobodni smo kao ptice na grani i sigurni smo, ništa drugo ne može nas zadesiti osim kušnji koje nam neće Bog dati preko svake mjere i snage naše jer i tako već nosimo križeve, i svoj, i Isusu pomažemo vjernošću i posluhom, a nosimo i po neki tuđi križ. 12.09.2024. 18:47

Blagoslovljeno presveto Ime Isusovo.

Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke.