Vrijeme unatrag mi plovi
da mi uspomene vrati,
slike svijeta sve su više grube.
Duša mi se, Kriste, za te lovi
da si dah života ne potrati
kao galebovi koji više se ne ljube.
Stare slike ne bijahu savršene,
ali uvijek bi sačuvale dašak ideale;
provlačila se ona kroz sve riječi,
kroz sva djela i sve dane, noći snene.
Srce ljubilo je i naznake male
kao da je znalo da se s tobom liječi.
Sjećanja se zapisuju i čvrsto se urezuju
tamo gdje ni bure do srči ne dostižu,
od mene ti činiš sasvim drugo biće.
Spomenari se ispišu, rišu se, uvezuju,
al' se sreća i sve boli najdublje nanižu
gdje se topi samo tvoje nebesko piće.
Povela bih s nama samo galebove
koji su me ispraćali kao simbol naš,
zaljubljeni, slobodni i vječni mom životu
da im nudim od svježine nove
kako bi u spomenima našli spas
i pronašli opet što je ljubim tu divotu.
Hvala, Bože, Kriste moj, Pastiru svijeta
što me držiš čvrsto za svoje revere,
što me vjerno ljubiš sve to više.
Ptice će se naći nakon svoga leta
sve u nama gdje ne dopiru nevere,
ljubit će se vječno kad prestanu kiše.
18.09.2024. 17:48
No comments:
Post a Comment
just do it