Wednesday, September 18, 2024

Dašak ideale

 



Vrijeme unatrag mi plovi

da mi uspomene vrati,

slike svijeta sve su više grube.

Duša mi se, Kriste, za te lovi

da si dah života ne potrati

kao galebovi koji više se ne ljube.


Stare slike ne bijahu savršene,

ali uvijek bi sačuvale dašak ideale;

provlačila se ona kroz sve riječi,

kroz sva djela i sve dane, noći snene.

Srce ljubilo je i naznake male

kao da je znalo da se s tobom liječi.


Sjećanja se zapisuju i čvrsto se urezuju

tamo gdje ni bure do srči ne dostižu,

od mene ti činiš sasvim drugo biće.

Spomenari se ispišu, rišu se, uvezuju,

al' se sreća i sve boli najdublje nanižu

gdje se topi samo tvoje nebesko piće.


Povela bih s nama samo galebove

koji su me ispraćali kao simbol naš,

zaljubljeni, slobodni i vječni mom životu

da im nudim od svježine nove

kako bi u spomenima našli spas

i pronašli opet što je ljubim tu divotu.


Hvala, Bože, Kriste moj, Pastiru svijeta

što me držiš čvrsto za svoje revere,

što me vjerno ljubiš sve to više.

Ptice će se naći nakon svoga leta

sve u nama gdje ne dopiru nevere,

ljubit će se vječno kad prestanu kiše.

18.09.2024. 17:48





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts