Zakon u srcu

Zakon je Božja riječ za nas, ljude.

Isus je Sin Boga, Isus je Riječ, naravno, riječ Boga za nas, ljude.

Isus je Zakon.

Isus je sama ljubav i milosrđe.

Zašto Isus prekorava licemjerstvo farizeja koji vrlo strogo i pažljivo slijede Zakon, čak doslovno, znaju Zakon napamet, ali nisu proučili čitav Zakon i nisu sve iz Zakona naučili napamet. Još su i dodali svoje komentare, sretni što su tako aktivni učenici Zakona. Dodali su tu i svoj osjećaj odgovornosti da dovedu Boga narodu i da pred Bogom vrše svoj poziv. Tako se pokraj poslušnosti Zakonu razvila i vjerska Tradicija. Sve ono što su dobro razumjeli iz Zakona, lakše su zapamtili i naučili. No, ostalo je puno toga nerazumljivoga za farizeje jer su tumačili kao obični ljudi i grešnici, nisu otvorili srca Bogu, nisu raščistili svoje duše, nisu pospremili sebičnost u neki kut, nisu oholost bacili u smeće.

Zakon je Božja riječ, Deset zapovijedi znače Dekalog, a to u prijevodu jest Deset riječi. Dekalog je kao okvir i kostur, kao čvrsto tijelo ispunjeno natuknicama za lakše usvajanje gradiva.

A Božja Riječ i Božji Sin jest Isus.

Isus je Zakon.

Isus je također sama ljubav i milosrđe, pravednost i praštanje.

Isus polaže u naše duše Zakon kako bismo znali što nam se događa, da bismo imenovali Ljubav našim bezbrojnim nazivima, da bismo doživjeli rađanje u duhovnost kroz naš duševni most, da bismo se posvetili Duhom Boga živoga, a ne Boga Zakonodavca. Zakon tako kao tijelo ulazi u nas, kao kruh što ga svakodnevno blagujemo, a dobivamo Duha u naše duše i duhovnost koja oživljava ako dobro naučimo i razmislimo o Zakonu, o Isusu.

Kada učimo, širom otvaramo vrata našega razuma i naše razboritosti, ali loše usvajamo ono što učimo od svetoga Boga komu se klanjamo jer možda nemamo poniznosti.

Ako upamtiš: ne kradi, ne čini preljuba, ne svjedoči lažno na susjeda svoga, ne poželi tuđe žene, niti bilo kakve tuđe stvari, to moramo naučiti tako da se upitamo što zapravo nije zabrana nego odobrenje: ako ne kradem, moram darivati siromašnije od sebe; ako ne činim preljuba, moram ostati vjeran do kraja, to je zakon, to je važnije od mojih sitnih interesa. Ako ne svjedočim lažno, moram govoriti samo ono što sam spoznao o drugima da je istina u ljubavi; ako ne poželim tuđega bračnog druga, niti bilo koje tuđe stvari, moram izbjegavati prilike koje me dovode u to nekontrolirano stanje, a za stvari se može i upitati vlasnika.

Tako mi mislimo da su naša vjera, ljubav i nada sušta suprotnost hladnom razumu, a to je zapravo početnička vjerska i moralna, i duhovna pogreška kao što su i farizeji pogriješili. Isus im kaže da ne izostavljaju ono što dobro znaju, ali da nadopune ono što ne razumiju i to uz pomoć duše koja služi kao neki most između slova koje ubija i Duha koji oživljava.

Vjerojatno se mnogi nisu držali onih prvih Zapovijedi: Gospodin je Bog, Bog je jedan, njemu se potrebno neprestano klanjati, svetkovati ga i slaviti, a ne nikada iskušavati jer on je Bog, reče, a ne čovjek, nije kao ljudi grešnici koje mora Bog stavljati na kušnju. Također, sva vlast je od Boga, i roditelji su od Boga pa od njih valja naučiti, valja ih poštovati.

Jer da su farizeji usvojili Prvu Zapovijed, imali bi poniznosti, opraštali bi, razumjeli bi ostale zapovijedi. Poznavali bi Gospodina. 01.09.2024. 11:01

„Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati
s domom Izraelovim
nakon ovih dana – govori Gospodin:
Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,

a oni narod moj.” Heb 8,10