Duh mi ne da na počinak ići
jer već satima opraštam,
ali ne mogu sve stići
dok o anđelima maštam.
Veliko je olakšanje
poslije muka prijekih
kada stigne opraštanje
zbog anđela nekih
koji oduvijek se dobro bore
tu, na policama, podno zida,
svuda gdje mi vatre gore,
gdje mi duša u dubini rida.
Hvala, Kriste, Duše Sveti, Oče,
jer ja imam noćas privilegije
da u grudima mi klijetke se ne koče
i da savilo se trnje i elegije
koje su me spopadati stale.
Bile su to teške bitke, brige
davnih nota što su nestale
da sa srca spadnu mi sve verige.
Bit ću bolja, sigurno će biti bolje
kad u mojoj svijesti se ugnijezde
dobre navike i posluh moje volje
sve dok gledam naše zvijezde
što ih danju ne može se naći.
Sladak umor svladao mi kosti
otkad morala sam sva izaći
iz te srditosti, zbunjenosti.
Hvala, Anđele, čuvaru vjerni
što se javiš kad zatreba
da podariš duh mi smjerni
podno uzburkana neba.
06.09.2024. 03:38
No comments:
Post a Comment
just do it